Bilo bi dobro iskoristiti ovaj period, posebno za starije učenike, da razviju samostalnost i odgovornost, poručuju nastavnici i učitelji diljem Hrvatske. Ključno je mladima osigurati fizičku aktivnost, čak i u ovim uvjetima
Nakon što su brojni roditelji iznijeli koliko su u ova dva tjedna i oni i njihova djeca preopterećeni nastavom na daljinu, porazgovarali smo s nekoliko nastavnika i učitelja u osnovnoj i srednjoj školi. I sami opterećeni ogromnom količinom materijala koji moraju pripremiti, te uvođenjem nove vrste komunikacije sa svojim učenicima, ipak ističu kako su svjesni opterećenja koje su preuzeli roditelji.
- U dva tjedna nastave na daljinu i izolacije mnogo smo toga pokušali, u nečemu smo bili uspješni, u nečemu manje uspješni, ali ono što nismo prestali jest truditi se i iznalaziti nove metode i rješenja. Svakim smo danom pametniji, ali gotovih naputaka i savršenih recepata za ovu situaciju nema - kaže nam Nikolina Vidović, profesorica engleskog jezika u Osnovnoj školi Milana Langa u Bregani.
- Veoma je važno da učenici steknu rutinu i odvoje vrijeme kad su "u školi“ i kad nisu. Stoga se pridržavamo klasičnog školskog rasporeda, ali školski je sat skraćen i traje 20 minuta s odmorima od pet minuta - kaže Nikolina Vidović, te pojašnjava:
Tako postižemo i drugi cilj - ograničiti vrijeme provedeno ispred ekrana. Učenici vec dovoljno vremena provode na mobitelima, a digitalna škola nikako nam ne pomaže u toj borbi. Važno je očuvati vid, ali i ostaviti vrijeme u danu i za druge aktivnosti koje se odvijaju u stvarnom, a ne virtualnom svijetu.
- Trudim se svoje učenike ne opteretiti poslom i ponuditi im zadatke koji će im biti poticajni i zanimljivi kako bismo svi lakše podnijeli ovu situaciju. Vjerujem da je trenutno manje zapravo više, te se nastojim usmjeriti na ključne informacije i dijelove gradiva koje trebaju upamtiti. No, iako ovo nije konvencionalna nastava, i dalje je obvezna te je angažman učenika nužan. Postavljanjem zadataka ili manjih projekata valja ih zaposliti kako bi im dan bio svrhovit - savjetuje Nikolina Vidović.
- Škola je, znamo svi, odgojno-obrazovna institucija, ali još je jedna njezina vrlo važna uloga, a to je socijalizacija. Ona je mjesto gdje smo svakodnevno u neprestanom kontaktu i interakciji s velikim brojem ljudi. U školi se dijeli radost, veselje, tuga, ponos, razočaranje, uspjeh i lijepa riječ. Tješimo jedni druge, pohvaljujemo i bodrimo. Učenicima doista nedostaje prava škola i sve što ona nosi te jedva čekaju povratak u klupe, iako nikad nisu mislili da će to reći… Vjerujem da će i učiteljima nakon ovoga dječja graja i nedisciplina na satu biti glazba za uši - zaključuje Nikolina Vidović.
'Svjesni smo svega što prolaze roditelji'
Profesorica hrvatskog jezika u riječkoj Tehničkoj školi Tamara Šoić ističe kako je većina nastavnika upoznata s alatima u nastavi i godinama ih koristi u svome radu, ali ovakav oblik nastave, bez živog kontakta s učenicima svima je bio je potpuno nov.
- I kao što su se učenici i njihovi roditelji, kojima ovom prilikom zaista zahvaljujem na strpljenju, susreli s novim načinom ispunjavanja obveza, pisanja zadaća i praćenja nastave, na sličan smo se način morali prilagoditi i mi, nastavnici. Pritom roditelji moraju znati da naš rad prate ravnatelji koji postupaju prema uputama nadležnog ministarstva - ističe Tamara Šoić.
Kako pojašnjava, u prvom tjednu nastave nastavnici su u najboljoj namjeri željeli demonstrirati znanja i vještine koje poznaju, a to se pokazalo kontraproduktivnim.
- Mislim da sada, nakon drugog tjedna, sve polako dolazi na svoje mjesto i da smo «podigli ručnu». Ovo je vrijeme kada trebamo surađivati. Komunikacija roditelja s razrednicima, ravnateljima pai predmetnim nastavnicima ne bi smjela izostati. I nama, nastavnicima, potrebna je povratna informacija i sigurna sam da ćemo svi pronaći najbolje načine kako na što domišljatiji način osigurati našim učenicima kvalitetno obrazovanje - ističe ona i zaključuje:.
Djeci najviše nedostaju prijatelji...
Učiteljica razredne nastave u osnovnoj školi Marija Dianežević kaže kako je imala sreće što njezini učenici u 4. razredu već četiri godine pohađaju INA informatiku pa su svi bili jako dobro pripremljeni.
- Na početku, dok se nisu svi "upisali“ u virtualne učionice, bilo je problema i radila sam gotovo 24/7 kako bih u svakom trenutku bila pomoć i njima i roditeljima, koji su itekako doprinijeli tome da ovakav vid nastave profunkcionira. Mali klinci su se uglavnom snašli, no znam da je bilo pritužbi roditelja, posebno prvih i drugih razreda da je djeci svega previše i da većinu toga bez roditelja ne mogu. Tu bih apelirala na javnost - kao što je nastava na daljinu nepoznata djeci, većina učiteljica i ućitelja je upregnula sve sile da bi to profunkcioniralo. Nastava na HRT-u jest recimo nekakva – pomoć. Ipak je učiteljica ta koja najbolje poznaje svoju djecu i koja zna na koji način će im prezentirati sadržaje - pojašnjava Marija Dianežević.
- Za kraj, želim pohvaliti doslovne sve nastavnike i profesore za munjevito i odlicno pripremanje. Ima propusta, no tek smo poceli. Na žalost, izgledno je da godina ovako i završi. Ono što djeci najviše nedostaje je - druženje s vršnjacima - zaključuje učiteljica.