Tech

Komentari 45

‘U našoj školi nema domaćih zadaća i svi mogu griješiti’

‘U našoj školi nema domaćih zadaća i svi mogu griješiti’

Privatne škole hvale se kreativnom i osobnim pristupom djeci. No najniža školarina je čak 18.000 kuna. Učiteljice Iva Antonović Glavač i Martina Čretni vodit će djecu kroz nastavu i usmjeravati ih u svladavanju gradiva

Iskreno, da mogu, najradije bih svoju djecu ispisala iz škole. Način prezentacije gradiva i odnos prema učenicima nije se promijenio već 35 godina.

Silno vrijeme koje trošimo na savladavanje rigidnog programa odlazi u vjetar jer poanta učenja je isključivo skupljanje što viših ocjena, nakon kojih se baš sve zaboravlja i koje ionako nisu garancija za uspjeh, kaže nam nezadovoljna majka troje djece iz Zagreba.

Njezino mišljenje dijeli sve više roditelja, zbog čega se i u našoj zemlji otvara sve više privatnih osnovnih škola s drukčijim pristupom nastavnom i obrazovnom procesu.

No roditelji su nerijetko zbunjeni njihovim programima, stoga smo porazgovarali s voditeljima nekoliko takvih škola koje su već počele s radom ili počinju ove jeseni i koje primjenjuju načela slobodnih demokratskih škola. Pod tim nazivom podrazumijeva se škola bez zvona u kojoj je svaki učenik jednako vrijedan kao nastavnik, škola bez ocjena i škola u kojoj se individualno pristupa svakom djetetu.

Na jesen s radom počinje privatna osnovna škola Nova škola u Samoboru, koja je nastavu razvila upravo prema tom programu. Prije šest godina odobrilo ga je Ministarstvo znanosti i obrazovanja zahvaljujući nastojanjima profesorice Dragane Bolješić Knežević. U samoborsku školu zavirili smo posljednjeg dana nastave u ovoj školskoj godini. Otvorene učionice od 900 kvadrata s razdvojenim klupama, didaktičkim materijalima, pametnim televizorom, iPadovima i VR naočalama, okružene zelenilom samoborske okolice, za tri mjeseca dočekat će razred prvašića. Tu su i tri učiteljice, Irijanda Birin, Martina Čretni i Iva Antonović Glavač.

One su nakon mnogo godina rada u državnim školama shvatile, kažu, kako to nije obrazovanje koje od djece, prije svega, čini samostalne i sretne ljude.

- Naši vrtići jako dobro pripremaju djecu za način rada kakav ćemo mi provoditi. U državnim školama djeca se susreću s drukčijom strukturom, krućom i manje prirodnom.

Ima zaista predivnih učitelja u državnim školama koji, uz najbolju volju, u ovakvom sustavu teško mogu podržati svako dijete u izražavanju i ostvarivanju svojih interesa i potreba.

U Novoj školi pratimo individualni razvoj djeteta, što znači da ne moraju sva djeca pratiti iste sadržaje u isto vrijeme, na istoj razini i jednako dugo. Poučavanje je tematsko, integrirano. Nastojimo što više učiti u prirodi i iz same prirode - kaže Martina.

Školarina je 32.000 kuna na godinu, a obuhvaća boravak u školi i ručak. Kad počne nastava, škola će se otvarati u 7.30, ali s radom će se počinjati nakon sat vremena. Dotad će se djeca i nastavnice družiti u zajedničkoj kuhinji, doručkovati ili piti čaj.

- Krećemo s Jutarnjim krugom, kad s djecom radimo vježbe kroz koje oni sabiru misli kako bi lakše počeli rad. U jednom je danu prezentacija jedne glavne teme. Ostala područja se prožimaju. Učenici imaju slobodu organiziranja provedbe zadataka - dodala je.

Učiteljice su u ovoj školi mentorice koje pomaže djetetu, usmjeravaju ga i prate, pojasnili su nam.

Novost je Kreativni boravak, kroz koji nude djeci niz sadržaja vezanih za umjetnost, književnost, glazbu i ples, keramiku, ručni rad, domaćinstvo, informatiku, tehnički, vrtlarenje i sport. Djeca od prvog razreda uče engleski i njemački jezik. Imaju i vrt te kuhinju, koji su im ujedno učionice i mjesta za odmor. Domaće zadaće, govore, nisu potrebne jer sve rade u školi. Brojčanih ocjena nema u nižim razredima, a u višima one postoje.

- Naš stav je da dijete smije pogriješiti. Svaka pogreška predstavlja značajan korak u učenju. Zato nam je važno formativno praćenje, kada dijete dobiva povratnu informaciju o svom učenju i znanju - rekle su učiteljice.

Na kraju školske godine učenici dobivaju svjedodžbe. U protekle dvije godine, koliko su aktivno razvijale školu, susrele su se s brojnim zabrinutim roditeljima koji većinom strahuju kako njihova djeca neće biti spremna za srednju školu.

- Teško im je i kad iz državne škole dođu u srednju školu. Bude im šok, no svi se oni prilagode, tako da vjerujem da će se i naša djeca. Razvit će vještine koje će im biti potrebne, izgradit će dobru sliku o sebi, ostat će otvoreni prema svemu što ih okružuje, znat će kritički razmišljati, planirati, surađivati - zaključila je Martina.

Demokratska osnovna škola iza koje stoji Udruga Škola po mjeri učenika, iako na prvu slična, u mnogočemu se razlikuje od samoborske škole. Govore kako je interes roditelja velik, ali nedovoljan da škola starta ove jeseni. Četiri učiteljice su spremne, a otvorit će je kad napune dva razreda, odnosno 30 učenika.

- Nastava se održava prema službenom kurikulumu i održavaju je kvalificirani učitelji. To je ono što moramo poštivati. No djeca ne moraju prisustvovati niti jednom satu nastave, što znači da oni slažu svoj kurikulum. Ocjena od prvog do četvrtog razreda nema, a od petog do osmog imamo samo završne ocjene temeljem kontinuiranog praćenja. Nema zadaća, nema testova, nema ispita - objasnio je Marko Hrvatin iz udruge.

Učenici će morati minimalno pet sati boraviti u školi. Izvan učionica bit će razni popratni sadržaji. Primjerice, predstavljat će se razna zanimanja i hobiji. Djeca će, kaže, tako više učiti izvan nastave. Na pitanje što čuje od roditelja o državnim školama odgovara:

- Puno roditelja shvati da njihova djeca u principu ne nauče ništa jer se obrazovanje svodi na memoriranje činjenica koje se nakon ispita zaboravljaju.

Drugo, u školama se sve više potiče kompeticija i potreba da sve više učenika imaju petice. Puno roditelja mi je reklo da se njihov odnos s djecom svodi na to da vrijeme provode vičući jedni na druge zbog pisanja zadaće.

Priznaje kako većinu brine hoće li se djeca s ovakvim obrazovanjem snaći u srednjoj školi.  

- Vi morate uzeti u obzir da je to dijete koje je osam godina radilo ono što je njega zanimalo. Djeca nemaju problem prilagoditi se na novi sustav jer oni znaju da je to nešto što njima omogućuje da se bave nekom strukom jer se opet oni žele baviti time. Ta djeca s 15 godina mogu prepoznati što im je važno i korisno - rekao je. Važno im je da su roditelji upoznati s konceptom demokratskog obrazovanja te da ih podupiru tijekom školovanja. Školarina im je među najnižima u Hrvatskoj, godina stoji 18.000 kuna.

Obrazovanje kod kuće, još jedna alternativa, već je 30-40 godina zakonski omogućeno u Italiji, Austriji, Sloveniji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj, Norveškoj, Poljskoj, Ukrajini, Francuskoj, Crnoj Gori i Švicarskoj. Kod nas ga promiče nekoliko udruga, a među njima je i udruga Drvo i Sova iz Motovuna.

- Prema neslužbenim podacima postoji ‘kritična masa’ zainteresiranih roditelja čija priča, radi nepostojanja zakonskih mogućnosti, završava jednostavnim upisom u školu kao jedinog mogućeg rješenja. Obrazovanje kod kuće se ne odnosi na to da roditelj sam obrazuje dijete već da pronađe osobu za obrazovanje, što je omogućeno brojnim mrežama, udruženjima, susretima i literaturi koja potpomaže roditelje - rekla je Gea Vlaketić iz udruge. Vode se time da djeca iz svakodnevnih situacija mogu puno toga naučiti.

- Umjesto na suhoparan način, iz knjiga, može se svakodnevnim aktivnostima, primjerice kuhanjem, pečenjem kruha ili kolača, dijete naučiti i vježbati matematičke funkcije, kemijske procese i reakcije, svojstvima kiselina i lužina, fizikalnih procesa... - dodala je.

Prema slovenskome modelu, koji je odobren 1996. godine, dijete koje se obrazuje kod kuće pristupa godišnjoj provjeri znanja u školi u koju je upisano, a ako je ne zadovolji, ide ponovno na ispit prije početka školske godine.

'Prvo moramo unaprijediti javne škole, a tek onda inzistirati na privatnima’     

Konkurencija je dobra i dobro je imati i privatne škole. No moramo biti pažljivi kad se uvodi novina jer, ako ona nije dobro provedena, učenici će joj se teško prilagoditi, rekao nam je znanstvenik i profesor Ivica Puljak.

Prema njemu, prednosti privatnih škola su u tome što one mogu biti fleksibilnije i modernije od javnih škola te mogu biti prilagođenije učenicima “modernije dobi”. No nedostatak je što se oslanjaju na profit, koji se izdvaja iz džepova roditelja. Kaže kako je teško odlučiti treba li se dijete upisati u javnu ili privatnu školu. Važno je dobro se informirati.

- Nema tu odgovora što je bolje, to ovisi i o kvaliteti javne i privatne škole. Teško mi je reći. Imate javnih škola koje su bolje od drugih, a imate i privatnih koje su lošije - istaknuo je. No kaže kako nije siguran u to da se djecu uskraćuje za brojčane ocjene.

- Uvijek potičem svoje učenike i studente da uče. Što više uče, to više znaju, a ocjene su refleksija njihovog znanja - rekao je.

Ne podržava ideju da učenici sami odlučuju hoće li pohađati nastavu. Razlog je dob djeteta, odnosno nemogućnost pravilne odluke.

 Sve se škole u radu moraju držati zakona     

U Zagrebu, Rijeci i Zadru radi osam privatnih škola. One su u prošloj školskoj godini bile jedine u Hrvatskoj.

To su Waldorfska škola u Rijeci i Zagrebu, Privatna osnovna škola Nova, Vedri obzori, Montessori škola barunice Dedee Vranyczany, Kreativan razvoj s pravom javnosti, Njemačka međunarodna škola u Zagrebu i Francuska međunarodna škola. U radu se moraju držati odredbi Zakona o odgoju i obrazovanju. Waldorfska pedagogija jedini je alternativni program kojeg je odobrilo ministarstvo. Obrazovanje kod kuće nije moguće provoditi, pojašnjavaju u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.