"Želimo da svi shvate kako nasilje nikad nije rješenje"

Miroslav Tunjić imao je samo 17 godina kad su ga u subotnjem noćnom izlasku 14 studenog 2010. pretukla i usmrtila dva mladića.

- Miroslav je bio miran mladić. Nikad se nije potukao ni ikome ništa nažao učinio. Te večeri izašao je s prijateljima u lokalni kafić u Gradište. Nisu pravili nikakve probleme. Dvojica nasilnika poznata po tučnjavama i provokacijama, tri godine stariji od Miroslava, napali su ga jer je pogreškom uzeo njihovu kutiju cigareta sa šanka.

Radionice i edukacija

Njegov prijatelj je uspio pobjeći, ali on nije. Tukli su ga rukama i nogama, nanijeli mu brojne ozljede glave i ostavili na cesti. Miro je ostao bez svijesti ležati na cesti. Ubrzo je na njega automobilom naletio vozač koji ga nije vidio u mraku - prisjetio se tragičnog događaja Miroslavov brat Boris Masnec.

Njegova besmislena smrt prije deset godina potaknula je lokalnu zajednicu da u suradnji s MUP-om u Županji pokrene projekt “Živim život bez nasilja”, posvećen primarnoj prevenciji i sprečavanju vršnjačkog nasilja te nasilja u obitelji. Projekt usmjeren prvenstveno prema djeci između 13 i 15 godina provodi se krajem godine, sa svrhom razvoja kulture dijaloga i tolerancije, podizanja svijesti o nasilju, poticanja pozitivnih emocija kod mladih, umjesto stvaranja straha, agresije, potrebe za dokazivanje i dominacijom. Tijekom cijele godine nastavnici, pedagozi, policija i učenici provode edukacije i radionice na tu temu, a potom se na kraju godine odabiru najbolji mladi promotori nenasilja u osnovnim i srednjim školama Vukovarsko-srijemske županije.

Trude se pomoći

Kao najbolji promotori nenasilja ove su godine izabrani Maja Miličević (13) iz OŠ “Ivana Kozarca” u Županji, Josip Matanović (14) iz OŠ “Fra Bernardina Tome Levakovića” u Bošnjacima, Nina Matanović (14) i Petar Babić (13) iz OŠ “Mate Lovraka” u Županji, Stella Kobašević (14) iz OŠ “I. G. Kovačić Štitar”, Marinela Đibić (14) iz OŠ “Gradište”, Arian Milišić (15) iz Obrtničko-industrijske škole u Županji i Borna Stjepić (15) iz Gimnazije Županja.

- Sretna sam što sam dobila ovu nagradu jer sam se stvarno trudila pomoći svaki put kad sam vidjela da je netko izložen nasilju. Osobe izložene nasilju ne bi to trebale držati u sebi, tajiti, trebale bi to reći. Tek ako to kažu, može im se pomoći.

Bori se za pravdu

Ako je netko u školi zlostavljan, treba pokušati s njime razgovarati, a ako ne želi, treba to reći nastavniku ili njegovim roditeljima te nadležnim službama - kaže Maja Miličević (13), koja je u školi poznata kao borac za pravdu i pomaže djeci. Uređuje i vodi školsku radijsku emisiju koja se bavi i tim temama.

Nasilje stvarno nije nikakvo rješenje i samo te može dovesti u još goru poziciju. Treba to mladima stalno govoriti i rješavati njihove probleme drugačije.

Imala sam priliku osobno doživjeti nasilje preko društvene mreže. Jedna učenica iz razreda me je maltretirala, pisala je jako ružno o meni, bilo mi je to strašno jer nisam znala kako da to zaustavim. Potražila sam pomoć razrednika i roditelja. Savjetovano nam je da zovemo policiju, alimi ipak nismo htjeli pa smo sve riješili razgovorom putem pedagoginje i razrednika. Takvi se problemi mogu razgovorom riješiti do neke mjere, ali često to ili nije dovoljno pa se nasilje nastavi ili je preozbiljno pa nasilnik mora biti kažnjen. U mojem slučaju je, eto, moglo razgovorom. Savjet je - ako ti nešto smeta, reci to osobi u lice, a ne preko društvene mreže. Vidjela sam čak i ženske tučnjave. To je posebno ružno gledati. Cure danas vole glumiti frajerice pa se u svašta upuštaju. Treba im netko reći da su u tim situacijama smiješne, kaže Marinela Đibić (14) iz Gradišta, koja je također promotorica nenasilja u svojoj školi i ponosna je zbog nagrade koju je osvojila.

- Ova nagrada mi je poticaj da nastavim promovirati nenasilje u školi i društvu. Rado pomažem ljudima, tako pomažem i jednoj bolesnoj djevojčici oko savladavanja gradiva već nekoliko mjeseci. Učimo i vježbamo u našem lokalnom volonterskom centru. Nije mi to problem. Imao sam priliku vidjeti jednu tučnjavu i bilo mi je to traumatično gledati. Bio sam klinac. Obuzeo me je strah te se nisam usudio uskočiti i pomoći. Nakon što sam to vidio, odlučio sam da ću ubuduće nastojati riješiti taj problem bilo kako - kaže Borna Stjepić (15) iz Županje, također dobitnik nagrade.

- Nagrađen sam jer sam često pomagao prijateljima u školi koji su bili meta bulinga ili nekih napada. To je u školi česta situacija. Ne mogu gledati kad se netko tuče pa se uvijek umiješam. Nekad je to opasno i za mene jer me mogu udariti, ali ih obično uspijem smiriti. Riješimo ostalo razgovorom. Nekad, doduše, ne uspijem. U mojem razredu nema tih problema, iako u školi bude tučnjava i natezanja - priznaje Arian Milišić (15) iz Županje.

U Vukovarsko-srijemskoj policijskoj upravi ističu kako se kampanja “Živim život bez nasilja” do sada provodi vrlo uspješno, jer nakon tragičnog stradanja Miroslava Tunjića na tom području nije bilo žrtava vršnjačkog nasilja. Njegovi ubojice osuđeni su na pet godina zatvora svaki.