Kad bi automatski pilot za vanjsku politiku imao lice, ime i prezime, zvao bi se Andrej Plenković. Svaki je njegov korak bio predvidiv: trebalo je samo baciti oko na Bruxelles i Washington, poslušati tamošnji establišment, pa onda kao jeku njihovih glasova čuti priopćenja s Markova trga. Obilježavao ga je strogi atlantizam, još stroži europeizam - francusko-njemačkog, a ne mađarsko-slovačkog (“višegradskog”) tipa - i bezuvjetna poslušnost, his masters voice.