Udžbenici su loši, a djeca previše slušaju engleski jezik

Nedostatak logopeda u Hrvatskoj je alarmantan, fakultet kod nas prima samo 50 studenata godišnje, a donedavno ih se upisivalo 35.

Slikovito, kad bi cijela ta jedna generacija od 50 logopeda radila samo u Splitu, imali bi posla preko glave, kaže prof. Vivian Bojić, iskusni klinički logoped na Poliklinici za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju na ORL odjelu u Splitu.

Foto: Dreamstime_/ILUSTRACIJA

- Dakle, problem počinje na samom izvoru. I dok se to ne riješi, uzalud je pričati na koji način poboljšati logopedsku skrb bilo gdje u zemlji. Zbog toga nismo niti približno u mogućnosti udovoljiti potrebama i ne nosimo se lako s tim osjećajem da u optimalno vrijeme ne možemo pomoći djetetu - ističe profesorica Bojić.

U splitskoj poliklinici radi 14 logopeda, koji provode terapije za sve teškoće govora, jezika i slušanja djece do završetka školovanja, pa i kasnije.

Najviše pacijenata je iz Splitsko-dalmatinske županije, malo manje iz Šibensko-kninske te Dubrovačko-neretvanske, a splitski logopedi znaju imati na tretmanima i djecu iz Hercegovine. Svaki od splitskih logopeda ima najmanje pedesetak pacijenata u stalnoj terapiji te još toliko u kontrolnom praćenju.

Pisana slova tek u 2. razredu

Prof. Bojić ističe kako broj djece kojoj je potrebna logopedska pomoć raste enormnom brzinom, a da nije istraženo zašto se broj govorno-jezičnih teškoća toliko povećava. No smatra da u tome imaju ulogu i prerani porođaji te prevelika izloženost stranom jeziku, a posebice potpuno neadekvatni sadržaji školskih programa i udžbenika.

- Također, mnoga su djeca dnevno u prevelikoj mjeri izložena utjecaju stranog jezika, u pravilu engleskog, pa ostaju potpuno disgramatična u hrvatskom jeziku. To će tek narasti u velik problem! No ključni problem su udžbenici i školski programi. Ukratko i bez uvrede bilo koga tko je sudjelovao i sudjeluje u izradi udžbenika za prvi razred osnovne škole, uz iznimke, naravno - udžbenici su sadržajem i dinamikom usvajanja sadržaja, a i tehničkim osobinama, tipa fonta, veličine slova... potpuno neprimjereni. Ogorčena sam na situaciju, a nadam se da će reforma ponuditi kvalitetne promjene kao što je neučenje pisanih slova u prvom razredu, što svesrdno podržavam. Programi su sve zahtjevniji, a djeca su jezično sve slabija - istaknula je ova logopedinja, kojoj su uže specijalnosti govorno-jezične teškoće i poremećaji u čitanju i pisanju.

Foto: Dreamstime_/ILUSTRACIJA

Dodaje da svatko tko se bavi djecom i mladima shvaća da današnja djeca znaju biti informatički virtuozi, koji zapanjuju znanjima u tom području, čine roditelje ponosnima, pa čak se znaju osjećati i neuki u usporedbi s njima. No s druge strane, prisni međuljudski odnosi mnogima stvaraju problem jer manje toga u njihovu životu zbiva se uživo, virtualna stvarnost im je bliža.

Veliki problemi s pisanjem

- Također, zbog položaja ruke, tj. šake, tijekom rada na laptopu, tabletu, mobitelu..., razvijaju se drugi mišići i pokreti nego u pisanju olovkom, pa ima nevjerojatan broj dijagnosticirane kinetičke (motoričke) disgrafije - rukopis djeteta je uz najveći trud takav da je gotovo nečitljiv - upozorila je Bojić.

Ističe kako ni roditeljima ni učiteljima nije lako kad se nađu u situaciji koja im je do jučer bila nepoznata, a to je da imaju pred sobom dijete s teškoćama iz govorno-jezičnog spektra, te ne znaju što im je konkretno činiti.

Iako se ranije nisu susreli s tim problemom, kako kaže Bojić, nije opravdanje da se ništa ne poduzima, a niti da se dijete prepusti samo logopedu.

Ako se logopedski problem ne dijagnosticira i ne tretira u optimalno vrijeme, šanse za rehabilitaciju se smanjuju, zaključuje prof. Bojić.