Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
U Zagrebu je snimljen glazbeni videospot za navijačku himnu "Neopisivo". U ovom projektu snage su udružili Zaprešić Boysi, zbor Moderato i djeca s oštećenjem sluha te razvojnim poteškoćama iz udruge Violinmusic4all
Već duuugo sviram violinu, od 10. mjeseca. Mama mi je rekla da bi mogao svirati kao i moja sestra Brigita. Sviram i klavir. Često sviram i vježbam. Ovdje mi je super, ali ja bi sad već malo doma, rekao nam je u pauzi od snimanja spota 11-godišnji Franjo Filić u prepunoj dvorani Osnovne škole Središće u Zagrebu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Iza Franjinog simpatičnog umora krije se predivna priča o glazbi koja spaja ljude i briše sve razlike. On je dio grupe Violinmusic4all pod vodstvom profesorice Renate Novoselec. Grupa je posvećena djeci i mladima s oštećenjem sluha, invaliditetom te raznim razvojnim i zdravstvenim poteškoćama. Neki od njih se u svakodnevnom životu suočavaju ne samo sa zdravstvenim izazovima, već i s bolnim iskustvima vršnjačkog nasilja i zlostavljanja.
Ovo društvo violinista, u srijedu su udružili snage s popularnim Zaprešić Boysima i Dječjim zborom Moderato OŠ Središće kako bi snimili videospotove za navijačku himnu 'Neopisivo' i skladbu UEFA Champions League Anthem. No, mladi glazbenici su imali i profesionalnu podršku. Na snimanju je bio cijeli orkestar od 26 talentiranih akademskih glazbenika, a vođen sigurnom rukom dirigenta maestra Alana Chircopa s Malte.
- Druženje i zainteresiranost djece za nas kao grupu nas čini iznimno ponosnima. Klinci su bili kako i kaže pjesma, neopisivi. I ta skakutanja oko nas između proba i snimanja su nešto što nam je osvježilo i uljepšalo dan - rekao nam je Marko Novosel iz Zaprešić Boysa. Kako kaže, ostali su iznenađen
- Kako disciplinirano i sa dozom respektanilnog znanja barataju instrumentima. Svaka im čast - zaključuje te dodaje kako pjesma 'Neopisivo' definitivno zvuči bolje u vokalnoj suradnji sa njima - rekao je Marko, autor navijačke pjesme.
Iz Violinmusic4all pristutno je bilo 12 prvih violina i 28 drugih violina, djece iz zbora Moderato oko 50-ak i već spomenutih 26 akademskih glazbenika. Dvije proble su odrađene. Sad slijedi ipak ozbiljnijij dio. Svi su znali svoje uloge i strpljivo čekali daljnje upute.
- Bok, kako se ti zoveš? - upitali smo dječaka koji je čučao pored kamere, u jednoj ruci držao je violinu, a drugom rukom je nježno istraživao kameru.
- Jakov - rekao nam je kratko.
- Jakov ima osam godina i ima Down sindrom. Uz to je i neverbalan. Može reći svoje ime, 'mama', 'tata' - govori nam njegova majka Eleonora Diviki.
- Postoje riječi koje on koristi u svakodnevnom životu, ali koristi znakovni jezik kojeg profesorica Renata zna. Što olakšava učenje sviranja violine koju on toliko voli - govori nam njegova majka. Naglašava kako sve razumije, no do problema dolazi kad on odgovara jer većina ljudi ne razumije znakovni jezik kojim on komunicira. U što smo se i sami uvjerili. Kad je shvatio da ga mi vjerojatno nećemo razumjeti, odgovarao nam je kroz geste. Jakov se prilagodio nama.
Već osam mjeseci svira violinu za koju je sam iskazao interes.
- Jakov je pokazivao oduševljenje kad bi vidio da netko svira violinu. On bi stao i gledao. Došli smo do neke stare violine iz glazbene škole, po kojoj je on neko vrijeme proučavao. Suprug je krenuo tražiti tko će ga učiti svirati i tako je došao do profesorice koja je rekla da može s njim raditi. Ali da će morati puno raditi - govori nam majka. I radi, trudi se, svakodnevno vježba bar pola sata.
U jednom trenutku Jakovu je zasmetala violina koju je držao u rukama. Pružio nam ju je i vratio se kameri.
- Nekad vježba i u suzama. Znamo ga čuti iz sobe kako sam sebi vikne 'stisni' - smije se.
- Svaki dan vježba, nitko ga ne sili. On to voli i ljuti se sam na sebe kad nešto ne svira kako bi trebao. Kad odradi službeni dio, često ima 15 minuta svog repertoara - smije se. Objašnjava kako je i hipoton. Odnosno ima smanjen tonus mišića, slabije ručice pa se mora više truditi - kako bi držao, pa i svirao violinu. No on ne odustaje.
Najavljen je povratak na set, Jakov se vratio po violinu, a osmijehom je zahvalio što smo je čuvali i otišao na mjesto koje je predviđeno za njega.
Dio ove glazbene skupine je i Magali koja pohađa četvrti razred. Gluha je od rođenja, a uspješno svira violinu. Ali i pleše i pliva.
- Jednom sam razgovarala s majkom dječaka koje je gluho i da ide na violinu. Magali osim što je gluha, ima spinu bifidu, nema doljni dio lumbalne kralježnice, ali ide na ples s drugom čujećom djecom od prvog razreda. I to zaista voli i a ako postoji mogućnost da mi dijete, ako to želi, svira i violinu, to je genijalno - govori nam Martina. Zamolili smo je da nam bude prevoditelj dok razgovaramo s Magali. One komuniciraju znakovnim jezikom. Pitamo je, koliko dugo svira violinu i je li joj teško.
- Sviram je već godinu i pol i nije mi teško, sviđa mi se - odgovara nam. Njena majka dodaje kako smatra da je profesorica Renata odradila odličan posao jer su djeca na satovima violine sretna.
- Oni su među svojima, a kad sviraju svi zajedno, zaborave na svakodnevne poteškoće. Mislim da im sviranje i druženje koristi - govori. Oduševljena je i djecom iz zbora.
- Radi se o djeci koja nemaju poteškoće, ali nemaju ni predrasude. Neki od njih znaju i malo znakovnog jezika, sa svima su razgovarali, pa i mojom Magali. Bila je kao kraljica - smije se Martina.
Istina je. Dvorana je nekoliko sati doslovno vibrirala od ljubavi, truda i stvaralačke energije.
U jednog od pauzi uspjeli smo uloviti i maestra Chircopa. I on je sa zadovoljstvom prihvatio sudjelovati u projektu. Kako kaže, temelj svakog društva su upravo djeca, pa je bitno pružiti priliku za sretno i bezbrižno djetinjstvo.
- Ovo je vrlo važan projekt za zajednicu, posebno Zagreb i Hrvatsku. Mislim da je naša dužnost uvijek doprinositi društvu, a temelj svakog društva su djeca. Danas je posebno važno razmišljati o potrebama djece i pružiti svakome priliku za sretno i bezbrižno djetinjstvo. Ono što se posebno osjeća u ovom projektu jest energija, zajedništvo i ljubav. Važno je djecu učiti ne samo da vole jedni druge, nego i ono što rade, kao i život koji imaju - govori nam Maestro.
Smatra kako djeci treba osigurati kvalitetan i siguran život, ali im isto tako treba dati priliku da pronađu svoj smisao i svrhu, jer svatko ima svoje mjesto i vrijednost u društvu.
- To je posebno važno za djecu koja se suočavaju s različitim poteškoćama i izazovima. Važno je zajedno se suočiti sa svim tim izazovima i pružiti im podršku i priliku - rekao nam je.
Koliko je to važno za djecu, potvrđuje priča Renate Novoselec koja je dokazala da glazba ne poznaje prepreke. Nakon desetljeća istraživanja, razvila je jedinstvenu metodu poduke pod nazivom Violinmusic4all, projekt koji djeci i mladima s oštećenjem sluha te razvojnim poteškoćama otvara vrata svijeta koji im je naizgled bio nedostupan.
Renata dolazi izazovne obiteljske situacije, u kojoj je bilo alkoholizma. Iako nije iz glazbene obitelji, violina joj je bila spas i bijeg od problema.
- Drago mi je što djeci s teškim životnim pričama, ali i zdravstvenim stanjem mogu otvoriti vrata glazbi, umjetnosti uz koje zaboravljaju probleme. Mogu reći da ih u jednu ruku razumijemo pa se svi bolje slažemo - objašnjava nam inspirativna Renata. I nju smo jedva ulovili za kratki razgovor. Svima je dostupna na setu, posebno djeci i mladima.
- Atmosfera na snimanju je teška za opisati. Možda kao kao i sama pjesma Zaprešić boysa. Neopisivo - govori Renata koja je uložila vremena i truda, kako bi djeca učila svirati violinu. Za ovaj projekt, snimanje, spremali su se nekoliko mjeseci čak tri do četiri puta tjedno!
Rezultati ovog rada danas su itekako vidljivi. Iza Renate i njezinih učenika brojni su koncerti, a kvaliteta njezine metode prepoznata je i izvan granica Hrvatske, što potvrđuje i nagrada bečkog Konzervatorija Franz Schubert koju su njeni učenici osvojili. Za svoj nesebičan doprinos društvu i stvaranje sretnijeg djetinjstva za mnoge male glazbenike, nagrađena je i priznanjem Ponos Hrvatske, no kako kaže, njena najveća nagrada ipak ostaju ponos i radost na licima učenika.
Premda je posve jasno zašto taj projekt preporučuju mnogi slavni ambasadori iz glazbenog svijeta, poput Juliana Rachlina, Ona Kazushija, Thomasa Sanderlinga i Garyja Karra, Violinmusic4all još nema ni državnu ni gradsku potporu, a nakon potresa čak ni službeni prostor za programe u kojima sudjeluje mnogo djece iz cijele Hrvatske. Iako bez potpore države, Turska kao zemlja partner prepoznala je važnost cijelog programa.
Premda je posve jasno zašto taj projekt preporučuju mnogi slavni ambasadori iz glazbenog svijeta, poput Juliana Rachlina, Ona Kazushija, Thomasa Sanderlinga i Garyja Karra, Violinmusic4all još nema ni državnu ni gradsku potporu, a nakon potresa čak ni službeni prostor za programe u kojima sudjeluje mnogo djece iz cijele Hrvatske.
- Imamo podršku Mjesnog odbora Središće i Osnovne škole Središće gdje sada djelujemo no treba nam hitno trajno rješenje za prostor gdje će djeca svirati. Jer projekt nije samo projekt. Važna budućnost naše djece sa invaliditetom I poteškoćama i traumama. Metoda je otišla toliko daleko da moji gluhi učenici uče druge gluhe svirati violinu ali tako je i sa svim drugim polaznicima. Želim
da se ti naši mladi mogu jednog dana i zaposliti u projektu. Da to bude pravi međunarodni centar ovdje u Hrvatskoj - govori.
- Ako još mogu zahvaliti ravnateljici Osnovne škole Središće Zagreb, Violeti Vragotuk, profesorici Katarini Kalajžić Golac voditeljici Dječjeg zbora Moderato OŠ Središće Zagreb, maestru Alanu Chircopu, te naravno Neopisivim Zaprešić Boysima što su prepoznali važnost i vrijednost ovog projekta. Najveća zahvala na podršci našoj djeci iz projekta Violinmusic4all! - poručuje Renata.
24sata © 2026
