Ana i Đuro iz Povelića za Božić su zaželjeli nove gumene čizme. Redakcija im je ispunila želju, a iz čitave zemlje stižu im paketi pomoći. Ujedinjena srca pokazala su kako je lako činiti čuda
VIDEO VIJESTI
Stigle nove čizme, ali i darovi: Đuro i Ana zaplakali od sreće...
Ljudi dolaze, svatko donese nešto. Dragi Bog ih blagoslovio. Ima još dobrih ljudi. Kroz suze, stisnuta grla od ganuća, govore nam to Ana Starek (75) i Đuro Milaković (79).
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
02:05
Priča koju smo u četvrtak objavili o njihovoj neimaštini dirnula je cijelu Hrvatsku. Novac, odjeća, hrana... U njihovu trošnu kućicu u Poveliću, mjestu 18 kilometara udaljenom od Križevaca, u petak su pristizali paketi pomoći. Prigodom nedavnog posjeta Đuro i Ana, koji se kreću pomoću štapova, za Božić su si poželjeli gumene čizme, a redakcija 24sata im je ispunila želju.
Dok je razgledao čizme koje će mu zamijeniti one stare, koje nosi godinama, Đuri se niz obraz zakotrljala suza, dok je Ana sklapajući ruke govorila kako se takvim darovima nisu nadali.
- Ove suze smatrajte kao suze radosnice jer do sada sam često plakao zbog neimaštine i teškog života, a sad sam, prvi put nakon nekoliko desetljeća, zaplakao zbog pozornosti koju smo doživjeli – kaže Đuro dok je razgledavao nove čizme.
Njih su si poželjeli jer nakon svake kiše više nije bilo moguće izaći iz trošne kućice u blatnjavo dvorište koje okružuje dvoje staraca.
'Ovakav Božić do sada nisam nikad imao u životu'
- Meni je sad toplo - rekla nam je zadovoljno Ana isprobavajući čizme. Ni Đuro nije skidao osmijeh s lica dok je isprobavao novu obuću.
- Dobre su. Mislim da ništa ne puštaju - rekao nam je Đuro te dodao:
- Hvala vam, ovakav Božić do sada nisam nikad imao u životu, a vjerujem da mi je to najljepši.
Ana je cijelo vrijeme plakala
Ana Starek je cijelo vrijeme lila suze dodajući kako su se Bog i dobri ljudi ipak sjetili i njih.
Đuro i Ana žive u skromnim uvjetima. U njihovoj trošnoj kućici curi na sve strane.
Đuri je 1982. godine poginuo 18-godišnji sin. Traktor se prevrnuo na njega.
- Nikad se nisam oporavio od toga - rekao je Đuro Milaković.
Ni prije toga život ga nije mazio. Tragedije su se nizale jedna za drugom. Prije pogibije sina umrli su mu kći i sin, a supruga ga je 1983. napustila s kćeri i od tada mu se nisu javile. Nakon razvoda prodao je malo zemlje što je davno kupio. Ostala mu je samo trošna kućica. Novac je potrošio kako bi djeci podignuo spomenik. Ana je pak nakon suprugove smrti ostala bez svega. Doslovno je samo sa zavežljajem došla u Povelić. Ana je na jedno oko slijepa, a na drugo vidi sve lošije.
Đuro prima socijalnu pomoć od 920 kuna, a zbog neplaćenog odvoza smeća, kojeg i nema, stiže mu ovrha od 1600 kuna.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
