Sve po propisu: Otpustili Psiha iz Travnog, a znali da je opasan

Čovjeka koji je bio na prisilnom liječenju mogu držati samo onoliko koliko je propisana maksimalna kazna za počinjeno djelo. Za ubojstvo je to bilo 20 godina i zakon kaže da je morao na slobodu. Tu nije bilo propusta sustava.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:10

Pojasnio je tako Branko Šerić, bivši sudac i odvjetnik specijaliziran za kazneno pravo, odluku po kojoj je Ivan Nujić (41), koji je u srpnju 1997. ubio majku, od nedavno na slobodi. No s obzirom na to da je Ivan imao psihičkih problema, to je vrijeme proveo na prisilnom liječenju. Iako je možda i bio neubrojiv nakon tog vremena, morali su ga pustiti. On je tako prošle subote nožem i škarama ubio oca Ivka Nujića (77) u stanu u Novom Zagrebu. Šerić kaže da zbog prevencije treba mijenjati Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

- Mi i dalje imamo recidiviste. U Zakon bi trebali uvesti odredbu da, ako nema oporavka, ustanova može sudu predložiti produljenje liječenja. Za to bi bili odgovorni liječnici koji prate slučaj. Nisam za to da se takvo što radi doživotno, no svakako bi da postoji takva opcija - pojašnjava Šerić. Ne ulazeći u slučaj, odvjetnik je rekao kako recidivista treba ponovno vještačiti i pokušati utvrditi je li za vrijeme ubojstva bio lucidan ili u psihozi. Ako psihijatar utvrdi da je bio svjestan, čovjeku će se suditi prema Kaznenom zakonu. Da institucije moraju preuzeti odgovornost kaže i sociolog kriminala Renato Matić.

- Ako osoba koja je puštena iz institucije u kojoj je bila pod nadzorom ponovi zločin, ili ako to učini netko od kojega građani, susjedi ili obitelj, s pravom strahuju, ne očekujemo ‘pranje ruku’. Trebamo profesionalnu, političku, ali i kaznenu odgovornost onih kojima smo povjerili institucionalnu moć i mehanizme da nas zaštite - kaže Matić.

Iz Centra za socijalnu skrb Zagreb, koji je bio nadležan za obitelj Nujić, rekli su kako su bili uključeni oko pomoći zajedno sa sustavom zdravstva, sudstva, policije, Centra za posebno skrbništvo i drugih institucija.

- Bili smo u kontaktu s obitelji i s pokojnim ocem. Ističemo da je CZSS Zagreb, u okviru svojih propisanih nadležnosti, ustrajao na smještaju korisnika izvan obitelji, ali takva odluka nije u nadležnosti samostalnog odlučivanja CZSS-a Zagreb. Procjenjuje se niz faktora, koji uvijek ovise o trenutnim zdravstvenim i drugim okolnostima kod konkretnoga korisnika - rekli su iz centra. Dodali su da okolnosti zajednički procjenjuju i tek tada se donosi odluka. Zbog istrage nisu smjeli otkrivati detalje. Kako su rekli susjedi, pokojni Ivko tražio je od njih potpise da je Ivan pod kontrolom i govorio je kako ga želi smjestiti u instituciju otvorenog tipa. Kao otac, nažalost, nije mogao dobro procijeniti sina.

- Obitelji su bitne emocije. Žele da takva osoba bude uz njih i da mogu pomoći. Ljudi često ne znaju što je prava psihička bolest i vjeruju da će osobe će reagirati jednako. A bolest ima svoj tijek. Ako se ne liječi, ona se pogoršava - rekao nam je socijalni pedagog i psihoterapeut Nebojša Buđanovac.

Dodao je kako bi sustav trebao educirati članove obitelji kako bi mogli prepoznati situacije u kojima trebaju pomoć.