Kad brata Marija vidim kako trenira, i ja pokušavam raditi sto puta jače. Ono što se dogodilo je sramota. To ga je uništilo, ubilo... Oduzelo mu je četiri godine, rekao je Luka Vušković u Hajdukovom podcastu
PRIČAO I O BRATU
Vušković: Najbolji igrač protiv kojeg sam igrao je Petković, a u Westerlou žive samo 'penzići'
Čitanje članka:
5
min
Luka Vušković (18) ove je sezone još jednom pokazao da se radi o biseru ne samo hrvatskog, nego i svjetskog nogometa. Na posudbi iz Tottenhama igrao je u Westerlou, a osim što je bio neizostavni član prve postave, hrvatski stoper zabio je nevjerojatnih sedam golova u 36 utakmica. Vušković je iz posljednje linije dodao i dvije asistencije, a već su krenula nagađanja hoće li ga novi trener Spursa, Thomas Frank, zadržati na Otoku.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:53
Izbornik Zlatko Dalić nije zanemario njegove sjajne igre, pa ga je prvi put uvrstio na popis reprezentacije za lipanjske utakmice. Iako je protiv Gibraltara ostao na klupi, Vušković je u razbijanju Češke debitirao i odigrao posljednje dvije minute na Opus Areni. Nekadašnji branič Hajduka gostovao je u Superpodcastu na HDTV-u, gdje je otkrio da se planira pridružiti pripremama Tottenhama, nakon čega će klub odlučiti hoće li otići na novu posudbu ili ostati u momčadi. Osim toga, osvrnuo se i na debi za "vatrene":
- Stvarno je osjećaj bio bolji nego što sam mogao zamisliti, još k tome u Hrvatskoj. Dvije-tri minute... Da je bila i sekunda, bilo bi savršeno. Idemo korak po korak. Nije bilo teško jer poznajem neke igrače od prije. Svi su super, odmah su me prihvatili. Imao sam podršku i na treninzima i izvan njih.
Hrvatska ima potencijalno jedan od najboljih stoperskih parova na svijetu - Vušković i Gvardiol.
- Obrambeni uzor mi je Joško Gvardiol. On je životinja, to još nisam vidio u životu, kao vanzemaljac je. Imamo sličnosti, ali kad vidiš njega, prepadneš se koliko je dobar. Dobro funkcioniramo, on rješava, a ja pomažem, ha ha.
Za Hajduk je Vušković najmlađi debitant u povijesti kluba. Zaigrao je sa samo 16 godina i pet dana. Bilo je to 26. veljače, u utakmici protiv Dinama, u kojoj su "Modri" slavili s uvjerljivih 4-0.
- Debi nije bio baš dobar rezultatski, ali već sljedeću utakmicu sam to ispravio. Najmlađi sam debitant, a zabio sam protiv Osijeka. To je bilo ajme! Četvrtfinale Kupa, igramo za trofej, srce mi je bilo prepuno. Bila je to tvrda utakmica. Sve što sam proživio u Hajduku ostalo mi je u posebnom sjećanju. Tu je i finale Lige juniorske prvaka, zapravo više polufinale jer smo ga pobijedili... Bez obzira na rezultat u finalu, bilo je to sjajno iskustvo.
Četiri generacije Vuškovića u Hajduku
Osvrnuo se i na najteže razdoblje karijere.
- Najteži period bio mi je kad sam morao otići. Da se mogu vratiti, vratio bih se. Bilo je prelijepih trenutaka u Hajduku. Epizoda u Hajduku uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju.
Vuškovići su prava hajdučka loza, čak četiri generacije nosile su bijeli dres.
- Pradjed, djed, tata, brat i ja, svi smo bili u Hajduku. Tata je igrao s Darijom Srnom i Marijem Carevićem. Brat je bio uz mene, on je odigrao najviše utakmica, dok sam ja imao samo 11 službenih. Tata je jako ponosan na obojicu, na sve što smo postigli. Što je stariji, ponaša se sve više kao mlad. Kad sam bio u Belgiji, pomagao mi je, ali i znao kritizirati. Mama živi sa mnom jer nemam vozačku, a treba nekako dolaziti na treninge ha ha. Moram biti s nekim, ne mogu sam, poludio bih. Mama je glavna i u Marijevom slučaju, zna sve, bolje i od odvjetnika, a još uz to i radi.
Mario trenutačno odrađuje suspenziju zbog pozitivnog dopinškog nalaza.
- Kad njega vidim kako trenira, i ja pokušavam raditi sto puta jače. Ono što se dogodilo je sramota. To ga je uništilo, ubilo... Oduzelo mu je četiri godine, ali vjerujem da će se vratiti pet puta jači nego kad je suspendiran. Upisao je jiu-jitsu, trenira ga već dvije godine, igra padel, veliki i mali nogomet. Dnevno trenira po tri-četiri sata. Dres broj 44 nosim zbog njega, to je moj znak poštovanja - rekao je Luka, pa dodao:
- Bili smo u Hamburgu kad su ušli u Bundesligu. Pet puta su mu skandirali. Kad god ga netko vidi, imaju veliko poštovanje prema njemu. Nevjerojatno kako su se iz kluba ponijeli. Bratu svakodnevno stižu poruke podrške. On čeka 11. mjesec iduće godine da mu istekne suspenzija. Moći će trenirati već dva mjeseca ranije, ali tek u studenome može ponovno zaigrati. I dalje razmišlja o sudskom postupku i želi dokazati svoju nevinost.
'Livaja mi je puno pomogao'
Otkrio je i kako je bilo s 16 godina potpisati za Tottenham.
– Bila je tuga jer sam morao otići. Htio sam otići zbog drugih okolnosti, ali opet mi je bilo žao zbog prijatelja. Znao sam da ću napraviti povijesni transfer. Drago mi je da sam otišao, često sam u kontaktu s klubom. Tek od 1. srpnja to će biti službeno. Bio sam već na dvije posudbe, ali to je put svakog nogometaša. Tottenham je čudo! Stadion je brutalan, sve je najmodernije, kamp ima "sto" terena. To je potpuno drugi svijet. Još nisam imao priliku trenirati s prvom momčadi, ali uskoro ću upoznati sve igrače.
Prošlu sezonu proveo je na posudbi u Westerlou, gdje je dijelio svlačionicu s Matijom Friganom.
- Nogometno je bilo super, dobra i mlada ekipa. Pomogli su mi da unaprijedim izdržljivost, ali sve ostalo sam morao sam. Tamo se nogomet igra tranzicija na tranziciju. Kad sam uhvatio kondiciju, više nije bilo problema. Treninzi su bili teški, znali bismo pretrčati i po 12-13 kilometara. Utakmice su mi bile kao odmor! S Friganom sam se stalno zafrkavao, zabio mi je golove dok je bio u Rijeci. Dobar je dečko, profesionalac i pravi igrač. Puno mi je pomogao. Gledali smo sve utakmice, komentirali ih. Kad bi Hajduk pobijedio, ja bih se njemu rugao, a kad bi Rijeka pobijedila, on meni.
U Hajduku mu je, kao 16-godišnjaku, najviše pomogao Marko Livaja, s kojim je i dalje u kontaktu.
- Dan danas igramo nogotenis i često se čujemo. On mi je najviše pomogao, zajedno s Nikolom Kalinićem. Za njih dvojicu imam samo riječi hvale.
'U Westerlou žive samo penzioneri i ja'
Osvrnuo se i na belgijski grad u kojem je živio, koji ga nije posebno impresionirao.
- Grad ima 2.000 ljudi, a prosjek godina je valjda 90! Svi igrači su živjeli u okolnim gradovima, tako da mi je privatni život patio. U Londonu bi to ipak trebalo biti puno bolje. Ne znam još idem li na novu posudbu ili ostajem.
Nije pohvalio samo hajdukovce, istaknuo je i tko mu je bio najneugodniji protivnik.
- Igrao sam protiv Brune Petkovića i on je najbolji. Istina, kad smo igrali, nije bio na mojoj strani terena, ali se odmah vidjelo o kakvom se igraču radi. U Belgiji takvih igrača nije bilo. Za Petkovića mogu reći, top igrač - zaključio je Vušković.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
