Aleksandar Vučić definitivno je u zadnjih deset godina najmoćnija politička figura u Srbiji, oko koje se sve vrti. Srbija je tako postala zemlja u kojoj jedan čovjek odlučuje o svakom detalju u društvu. Preuzeo je ulogu institucija te određuje tko je kriv a tko je nevin, policija i pravosuđe u takvom su modelu vladanja sporedne institucije koje stoje na usluzi gospodaru. On je definitivno snažna, inteligentna osoba i djeluje kao čovjek koji se cijeli život pripremao za preuzimanje vlasti, koje će se teško odreći. Istodobno je osvetoljubljiv čovjek, koji ništa ne zaboravlja. Može se slobodno reći da uživa u osveti, koju vrlo hladno servira. Na nečiju “izdaju” neće odmah reagirati, kažu nam oni koji ga već godinama prate ili su osjetili njegov “bijes”, odglumit će da ga to nije pogodilo, a onda će vam iznenada presuditi i politički vas pokopati. Naprimjer, Ivici Dačiću, koji je trenutno činovnički predsjednik parlamenta u kojem zapravo nema opozicije, Vučić nikad nije zaboravio svojedobnu “izdaju” na beogradskim izborima, kad se Dačić najprije dogovorio s SNS-om, ali se u posljednjem trenutku udružio s Demokratskom strankom. No vratimo se na početak priče i pogledajmo službenu biografiju predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, koji je na toj dužnosti od 2017. Ako pažljivije pročitamo službenu biografiju, odmah upada u oči detalj da, osim onih osnovnih podataka o godini, mjestu rođenja, završenoj školi i fakultetu itd., posve nedostaje spominjanje Vučićeva političkog oca, ratnog zločinca i nekadašnjeg vođe Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja. U službenoj biografiji stoji tek kako Aleksandar Vučić “pristupa Srpskoj radikalnoj stranci 1993. Iste godine izabran je za poslanika u Narodnu skupštinu Republike Srbije, a za generalnog sekretara te stranke 1994. Na toj dužnosti ostaje do 2008. godine”. Dakle, prvih 15 godina pod Šešeljevim mentorstvom Vučić je sveo na dvije rečenice, a da ga pritom i ne spomene.