Berlusconi: Neću igrače čije prezime ne mogu izgovoriti

Silvio Berlusconi je jako živahni starčić. U 83. godini života kupio je talijanskog trećeligaša Monzu koju vodi sa svojim vjernim pratiteljima, direktorom Adrianom Gallianijem i trenerom Christianom Brocchijem.

Don Silvio u svojih je (zasad) osamdeset i kusur godina proživio deset života: bio je talijanski premijer, stvorio je medijsko carstvo Mediaset, investicijsko carstvo Fininvest, sa AC Milanom pokorio je nogometni svijet.

Jednako velike kao uspjesi, ali nemjerljivo brojnije bile su afere. Sukob interesa, optužbe da je povezan s mafijom, mizoginija, šovinizam, prostitucija, korupcija, pogodilo ga je malim kipom Majke Božje u glavu usred grada... Nema čega nije bilo.

Foto: Remo Casilli

Što radi u starosti? Farba kosu, zateže lice, sve više sliči na voštanu figuru i: uživa u svojoj igrački iz Serie C, Monzi. Ali... Nedostaje mu pozornosti pa svako toliko barem bubne kakav biser.

- Malo mi nedostaje Milan, ali sada od Monze radim klub-uzor, model za sve talijanske klubove. U mojoj će momčadi igrati samo Talijani. Uredni Talijani! Bez bradurina, tetovaža, naušnica... Hoću samo nogometaše koji sucu prilaze s poštovanjem, koji ne odbijaju dati autogram navijaču i koji se ispričaju suparniku nakon što ga fauliraju - priča Berlusconi pa pojašnjava otkud mu baš ti kriteriji.

- Moj model je reakcija na brojne momčadi Serie A koje na teren istrče sa 11 stranaca. Talijanska momčad bez ijednog Talijana ipak nije normalna priča, zar ne? Pa ne mogu djeci koja sanjaju o tome da postanu vrhunski sportaši uzori biti stranci čija imena mi Talijani ni ne možemo izgovoriti! - zaključio je Silvio Berlusconi.

Borac protiv dugačkih brada, tetovaža, neurednih netalijana i neizgovorljivih prezimena.