Klingler je godinama radila u londonskoj medijskoj industriji. Sedam godina provela je u fotografskoj agenciji Corbis, a zatim desetljeće u kompaniji ShortList Media, gdje je obavljala različite poslove povezane s fotografijom, izdavaštvom i poslovanjem časopisa. Kasnije je pokrenula i vlastitu agenciju za organizaciju događaja.
POGLEDAJTE VIDEO:
01:11
alkohol uzrokuje 200 različitih bolesti
|
Video: 24sata/pixsell
Alkohol je, međutim, dugo bio gotovo neodvojiv dio njezina života. Sama je poslije priznala da je godinama njegovala imidž glasne "party djevojke" koja može piti više od muškaraca za stolom. Izlasci i velike količine alkohola postali su uobičajeni, a problem dugo nije doživljavala kao nešto što zahtijeva ozbiljnu promjenu.
U jednom je razdoblju pila jednu do dvije boce vina svake večeri, najčešće tijekom druženja. Prijatelji su joj pokušavali ukazati na problem, no ona je takve razgovore odbijala. Kasnije je priznala da je zbog alkohola patio i njezin odnos s ljudima koji su joj bili bliski.
Situacija se dodatno pogoršala nakon smrti njezine majke od raka. Klingler je alkohol koristila kao način nošenja s tugom, a sama je svoje ponašanje iz tog vremena opisala kao kaotično. U jednom od svojih kasnijih tekstova prisjetila se i kako je neposredno nakon majčine smrti nastavila voditi veliki festival hrane u Londonu, dok je istodobno, kako kaže, emocije pokušavala potisnuti velikim količinama roséa.
Prekretnica je stigla početkom pandemije koronavirusa 2020. godine. Kada je uvedeno zatvaranje, Klingler je naručila tri kutije roséa od po deset litara i priznaje da je praktički cijeli prvi mjesec lockdowna provela pijana.
Ubrzo se ozbiljno razboljela. U tom trenutku mislila je da ima covid i da bi mogla umrijeti, iako se poslije pokazalo da je riječ o herpes zosteru. Strah ju je natjerao da razmisli o životu koji vodi.
Shvatila je da ne želi iz pandemije izaći još ovisnija o alkoholu, nesretnija i u još lošijem fizičkom stanju. Alkohol je prestala piti 14. travnja 2020. godine.
Razgovarala je i s liječnikom, obiteljskim prijateljem, koji ju je upozorio da bi nastavak takvog načina života mogao imati ozbiljne posljedice za njezino zdravlje. Klingler je poslije ispričala da joj je drugi liječnik savjetovao da se alkoholu više nikada ne vraća.
U početku nije bila sigurna znači li njezina odluka da više nikada neće piti. Željela je samo izdržati lockdown bez alkohola. No odluka koja je trebala biti privremena na kraju je postala trajna.
Podršku je pronašla među prijateljima, ali i u zajednici ljudi iz svoje industrije koji su prestali piti ili su razmišljali o trijeznom životu. Čitala je i knjige o odvikavanju od alkohola.
Nakon alkohola počela je mijenjati i druge dijelove života. Šest mjeseci poslije uključila se u program za promjenu prehrambenih navika, počela više vježbati i u manje od godinu dana izgubila oko 45 kilograma. Sama je više puta naglašavala da su njezin odnos prema hrani i alkoholu bili povezani te da ih je godinama koristila kako bi se emocionalno otupljivala.
Danas je više od šest godina bez alkohola. Na petu godišnjicu prestanka pijenja napisala je da joj je upravo ta odluka otvorila put prema potpuno drukčijem životu i karijeri te da smatra da joj je prestanak pijenja spasio život.
Klingler danas o svojoj prošlosti govori javno upravo zato što želi pokazati da problem s alkoholom ne mora uvijek izgledati onako kako ga ljudi zamišljaju. Godinama je imala posao, karijeru, prijatelje i društveni život, a istodobno je, prema vlastitim riječima, živjela s ozbiljnom ovisnošću.
Njezina priča pokazuje koliko dugo problematično pijenje može ostati skriveno iza naizgled uspješnog profesionalnog i društvenog života.