Bjelovar se oprašta od rukometne legende Miroslava Pribanića Rabana, čovjeka koji je odbio velike klubove i ostao vjeran gradu. Otišao je velikan, ali ime mu ostaje vječno
Sport
Komentari 0
Bjelovar se oprašta od rukometne legende Miroslava Pribanića Rabana, čovjeka koji je odbio velike klubove i ostao vjeran gradu. Otišao je velikan, ali ime mu ostaje vječno
U ponedjeljak, 6. srpnja, Bjelovar će se posljednji put oprostiti od Miroslava Pribanića – Rabana, najvećeg rukometaša u povijesti grada i jednog od najvećih hrvatskih rukometaša svih vremena.
Komemoracija će biti održana u 10 sati u Gradskoj vijećnici Grada Bjelovara, a posljednji ispraćaj na novom gradskom groblju Borik počet će u 12 sati, nakon čega će uslijediti kremacija. Odlaskom Rabana Bjelovar nije izgubio samo sportsku legendu. Izgubio je čovjeka koji je desetljećima bio simbol grada, njegov ponos i dio njegova identiteta.
Rođen 22. lipnja 1946. godine u Bjelovaru, cijeli je život ostao vjeran gradu u kojem je napravio prve rukometne korake. Iako su mu vrata najvećih europskih klubova bila širom otvorena, nikada nije napustio svoj klub ni svoj Bjelovar. Ostao je ondje gdje je stvarao povijest.
Za bjelovarski Partizan igrao je punih 14 godina, od 1963. do 1977., razdoblja u kojem je s klubom osvojio šestu titulu prvaka države te dva Kupa Jugoslavije. U tom je razdoblju odigrao oko 700 utakmica i postigao približno 2700 pogodaka.
Godinama je smatran jednim od najboljih desnih krila na svijetu. Sa suigračem s lijeve strane napada, Ivanom Đurancem, patentirao je tada revolucionarnu akciju – „cepelin“, koji su u šali nazvali „Hlebine“, aludirajući na naivnost protivničke obrane i na naivnu hlebinsku školu slikarstva.
Uz šest prvenstava Jugoslavije i dva Kupa, bio je kapetan momčadi u dva finala Kupa prvaka. Godine 1972. predvodio je Bjelovar do naslova prvaka Europe u Dortmundu, kada je klub postao prva momčad iz bivše Jugoslavije koja je u bilo kojem momčadskom sportu osvojila europski naslov. Godinu kasnije ponovno je igrao finale, ali je ORK Partizan poražen od sovjetskog prvaka MAI Moskva i nije uspio obraniti titulu.
Njegovu veličinu najbolje su opisivali oni koji su ga poznavali. Profesor Željko Seleš smatrao ga je najboljim rukometašem u povijesti kluba, dok je legendarni Hrvoje Horvat – Cveba bez zadrške rekao da je Raban najbolji hrvatski rukometaš svih vremena. Ipak, iznad svih medalja, pehara i sportskih uspjeha bio je čovjek. Skroman, pošten, tih i odan obitelji, prijateljima i svome gradu. Takvi ljudi ne ostavljaju trag samo na sportskim terenima, nego i u srcima svih koji su ih poznavali.
Opaka bolest ugasila je njegov život, ali nije mogla izbrisati ono što je ostavio iza sebe. Njegovo ime ostat će trajno upisano među besmrtnike hrvatskog i europskog rukometa, a među Bjelovarčanima živjet će uspomena na čovjeka koji je ostao vjeran svome gradu kada je mogao otići bilo gdje.
A sada, dragi Rabane…
Hvala ti za svaku utakmicu, za svaki gol, za svaki trenutak u kojem si pronosio ime svoga Bjelovara i svoje Hrvatske. Hvala ti što si, unatoč svim velikim ponudama, ostao vjeran gradu koji si volio i klubu kojem si dao najbolje godine svoga života. Veliki sportaši osvajaju medalje. Legende pobjeđuju vrijeme. Ti si učinio oboje.
Zato tvoje ime neće živjeti samo u sportskim knjigama i statistikama. Živjet će u pričama koje će se još dugo prepričavati, u uspomenama navijača i svih nas koji smo imali čast i sreću poznavati te. Zbogom, kapetane. Počivaj u miru. Neka ti je laka hrvatska zemlja.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+