Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Ella Dvornik: 'Ček, ja, trudna? Kakva okrutna šala prirode!'

Prije nekoliko mjeseci stavila sam natječaj na svoj Facebook page da nekog provozam gradom, a od svih sam odabrala djevojku koja je bila trudna, jer je njen dragi, eto, htio da ju s posla odvedem kući.

Autor Ella Dvornik / iamella.com

Dok smo se vozile u autu, pričale smo o trudnoći i takvim ženskim stvarima. Rekla je da je trudna ostala na medenom mjesecu u Americi i isto to mi je poželjela kad sam joj rekla da i ja uskoro idem u Ameriku.

Pri povratku s tog putovanja trebala sam nekoliko dana samo da dođem k sebi. Čuvala sam kćer svoje prijateljice i gledala sam televiziju. Na televiziji se prikazivala serija Kardashians i u toj epizodi Kim su opljačkali u Parizu i ukrali joj prsten od pet milijuna dolara.

Ona plače, ja plačem. Čekaj malo… Zašto ja plačem zbog Kim Kardashian?

Žena ima pet milijuna dolara kad se probudi ujutro, a ja plačem zbog nje. Je l' Kim Kardashian plače zbog mene? U trenutku sam pomislila ‘’Bože, pa možda sam trudna?’’, ali onda sam se sjetila da je prerano za takve misli jer mi još ni menstruacija nije zakasnila. Previše informacija, sorry.

U cijelom tom doživljaju gledam kćer svoje prijateljice kako neumorno skače s jedne igre na drugu. Malo Monopoly, malo igra života, malo puzzle, malo bojanka. Umorila sam se samo gledajući ju.

Zamislim se u ulozi majke i odmahnem rukom jer to je jedina stvar na ovome svijetu koju ne mogu nikako vizualizirati.

Na putu od frižidera s pivom u ruci nasmiješim se jer znam da pivo ne bih mogla piti da sam zaista trudna, pa sjednem na kauč, onako zadovoljno, i otpijem gutljaj kao da mi je posljednji na svijetu i dalje smijući se činjenici da me majka priroda stvorila baš s nakanom da se razmnožavam. Mene. LOL.

U idućih nekoliko dana mislila sam da bi bilo smiješno da malo šokiram prijatelje svojom sumnjom o trudnoći pa sam tako izbezumila prijateljicu koja je htjela ići sa mnom na put nakon ljeta rekavši joj da možda neću moći. Na njeno ‘’Pa kak to?!’’, ja kažem ‘’Čekam menstruaciju’’ pa se idućih pola sata smijemo mojoj mogućoj sudbini i prolazimo kroz najsmješnije scenarije u kojima bi se našla kada bih bila u toj situaciji.

Naravno da me nije shvatila ozbiljno, jer ja sam poprilično neozbiljna osoba. Nekoliko sam još ljudi rekla to isto i svi smo se grohotom nasmijali.

‘’Ha, zamisli tebe s kolicima i djetetom’’, rekao mi je prijatelj. ‘’Tko bi tu bio dijete?!’’.

Hej, čekaj malo, ovo sad već postaju uvrede, zar je toliko smiješno da ja nekome budem mama? Okej, je, smiješno je, ali nije nemoguće… Ili?

Možda je prošlo deset dana od toga, zaboravila sam na to, nisam ni razmišljala o tome više, bilo prošlo. Jedno jutro zvoni mi telefon. S druge strane telefona javlja se Antonija, novinarka s dalmatinskim naglaskom i kaže ‘’Bok Ella, Antonija je iz Storyja, zovem te samo da te nešto pitam’’– ja slušam misleći valjda je neki intervju ili nešto – ‘’Pa ja sam čula...’’ – nastavi Antonija, a meni su oči već iza glave, u iščekivanju da čujem što je Antonija čula – ‘’...da ti čekaš bebu, to su divne vijesti i htjela sam ti samo čestitati.’’

– ‘’Što?!?’’ – proderem se na telefon, pomalo u šoku, nisam znala da sam trudna, mislim to je jako šokantna vijest, još pogotovo kada ti to kaže Antonija, djevojka koju ne poznaješ baš dobro. Ne sjećam se jesam li išta više rekla nakon toga, znam da sam ispustila nekakav psihopatski smijeh kao iz japanskih crtića dok mi je život prolazio ispred očiju. Antonija je zbunjeno mumljala s druge strane telefonske linije, nije znala da li da joj bude neugodno ili što.

Kad sam napokon došla malo k sebi pitala sam ju odakle joj ta informacija na što mi je Antonija rekla: ‘’To mi je rekao netko koga ti ne poznaješ, ali je pouzdan izvor’’. Znači netko koga ja ne poznajem, zna da sam ja trudna i dojavili su to Antoniji koja smatra da je to pouzdan izvor…

Promislim, ‘’Hej!… Tko sam ja da sudim?’’- Možda Antonija ima neki deal s nekakvim znanstvenikom koji je putovao kroz vrijeme pa dojavljuje vijesti Antoniji, kako bi se uopće ja uspjela boriti protiv toliko moći, što još taj znanstvenik zna?! Koliko vrijede te njegove informacije? Mogu li se teleportirati u prošlost i napisati sve hitove od prije 90-ih godina? Bila bih bogata, ne bi trebala sada sjediti u Zagrebu na mobitelu s Antonijom, mogla bih biti na Bahamima u svom resortu I kupati se s divljim svinjama…

- ‘’Halo, Ella?’’ – probudi me Antonija opet iz mog ludog sna. - ‘’Da, tu sam’’- kažem joj pomalo razočarano što zaista jesam još uvijek tu, a ne sa divljim svinjama na Bahamima – ‘’Gle, samo radim svoj posao, nadam se da me shvaćaš’’ – kaže Antonija iskreno i tako uz još neku malu ćakulu završimo naš informativni razgovor. Malo sam još buljila u prazno jer sam shvatila da trudne žene kao i one s malom djecom vjerojatno ne idu na Bahame kupati se s divljim svinjama, a ako je to što Antonija kaže istina, moj san je bio tužan.

No, sjetim se zatim, da sam si sama kriva za tog znanstvenika s informacijama, naime ja sam ga i stvorila. Šalila sam se sa svojom menstruacijom okolo i ljudi su to podijelili. Malo je reći da sam razočarana u svoje ‘’prijatelje’’ koji su moju šalu podijelili okolo i tako napravili kaos u redakcijama, ali onda sam opet nekako fascinirana kako je u tako kratkom roku to došlo do žene koju ja ne poznajem. Hrvatska zaista je jako mala zemlja, došlo je skroz do Dalmacije i to brže nego HŽ-ov vlak iz Zagreba!

Međutim, pitanje zaista je, gdje je moja menstruacija? Sada mi već kasni dva dana.

Hvata me lagano panika, osjećam se kao tinejdžerka koja se seksala bez zaštite, možda mi je nešto promaklo? Možda Charles još uvijek nije dovoljno star da mu plivaći odustanu od nakane da se razmnoži. To bi protreslo cijelu naciju! 

Zamislite, odjednom bi Charles bio mlad i naša veza ne bi bila kontroverzna! Kako će to prihvatiti internet ratnici?

Mislim nije ovako i onako, Charles ima samo 40 godina. Sigurna sam da ti koji se žale na našu vezu, jer je on kao star, imaju našu kategoriju na PornHubu kao bookmark, znate na što mislim, ‘’Old - young’’. Budimo realni, to je jako popularna kategorija.

 

Hodala sam tako prema Hemingwayu na sastanak, a cijelo se vrijeme nisam mogla skoncentrirati na išta osim na činjenicu da možda zaista Antonija ima pravo i ja jesam trudna! Ajme!!! Čim je sastanak završio, prošetala sam do Gundulićeve u ljekarnu.

- ‘’Ruke u zrak! Dajte mi štapić za pišanje!’’

Žena u ljekarni je u žurbi kopala po ladici i drhtavim glasom upitala - ‘’Hoćete onaj za ujutro il za cijeli dan’’ – ‘’Daj sve!’’ – proderem se na nju i bacim joj kreditne kartice u slow motionu ko Rihanna dolare na striptizete. Napuštam ljekarnu kao da je kolumbijski kartel, skrivam vrećicu ispod majice i norveškim brzim hodom krenem doma, znojim se prolazeći uz HNK koja je najljepša zgrada u Zagrebu. Dovoljno lijepa da se raznježim i podsjetim na svoju misiju.

Ignoriram žene s kolicima u Klaićevoj i govorim si ‘’Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne.’’ sve do svoje zgrade. Prvi put sam se popela na drugi kat bez da sam se osjećala umornom, prošla sam kraj Charlesa ko u španjolskoj sapunici - ‘’NO INTERESA ME HUAN!!! DEHA ME IMPAS’’ - odmahnem mu vrećicom I izbjegnem poljubac.

Taj poljubac me I doveo u ovu situaciju. Charles me zbunjeno gleda dok ja poput Esmeralde dramatično ulazim u kupaonu, zaključavam vrata i udišem zrak.

Otvaram svoj štapić. Imam ih dva. Bit ću duplo sigurna!

Sjedam na WC i ispuštam mlaz zlatne tekućine koja mi upravo sad proriče sudbinu. Gledam štapić, ne prikazuje ništa, DE NADA HUAN! Što to znači? To znači da što? Gledam na kutiju i ne vidim nigdje objašnjenje za ‘’Ništa’’, mora biti ili jedna ili druga crtica, ne može biti ništa.

Pretpostavljam da to znači da sam se isprepadala bez veze, Antonija 0 , Ella 1. Odahnem kao da sam izbjegla raketu iz bazuke i proguglam značenje da se još jednom uvjerim. Internet sumnja da je moj štapić pokvaren, da ne valja. Nabijem tetu iz ljekarne, prodala mi je neki kineski PIŠ ŠTAPIĆ! Ali, kako da sad napravim drugi test, već sam popišala sve što sam mogla, više nemam od kuda? Odbacim svoj kineski štapić i odem u kuhinju, napunila sam bokal vode do vrha i bez čaše sam pila direkt iz njega.

Popišat ću se ja, riješit ću ovaj misterij za svagda! Charles ulazi u kuhinju raširenih očiju, vidi da nisam normalna, odmakne se unatrag da spasi glavu, ne govoreći ništa. Popila sam sve, čekam, kazaljka na satu otkucava, traje cijelu vječnost.

U redu je, kažem si… Nije ti ništa, paranoična si i ne želiš da Antonija pobijedi jer si kučka, ok je bit kučka, kučke su rijetko kada trudne, kučke prođu kroz život bivajući kučke, same, tužne i sebične...

Odzvonilo je, mjehur je kucnuo, odlazim opet na WC i otvaram novi štapić odlučno, nemam se čega bojati, sjedam na WC i puštam još jedan mlaz, ovaj je bio malo bljeđi, ali jednako vrijedan.

Odmičem štapić i gledam u njega... Jedna plava crtica... Tekućina se diže... Druga plava crtica… Ufff, dobro je!!!

ČEKAJ MALO!

DRUGA PLAVA CRTICA?! Okrećem glavu prema kutiji štapića, druga plava crtica… Ne želimo drugu plavu crticu! Druga plava crtica znači nešto novo i nešto divlje! Ali je! Zaista je ljudi moji, druga plava crtica! AAAAAAAAA!!!!!!!

Život mi prođe pred očima, trnu mi ruke i noge, gubim zrak, imam šljokice u vidu, otvaraju se vrata WC-a, Charles ulazi dok ja sjedim sa štapićem u rukama i dajem mu ga govoreći:

‘’Charles… Bit ćeš tata!’’

On primi štapić, gleda u njega i kaže - ‘’Ti si se popišala po ovome, jel tako?’’ – ‘’Da si se toliko bojao prije ne bih sad piškila po štapiću!’’ Otišao je pomalo zadovoljno.

Ja ustajem, pogledam se u ogledalo, kakva okrutna šala prirode, mene učiniti odgovornom za drugo ljudsko biće!

Prva osoba kojoj sam poslala poruku bila je moja mama – ‘’Napravila sam test na trudnoću’’ – Seen… Dolazi poziv od mame.

Pričale smo 25 minuta, ona me uvjeravala da je to sve okej, da imam 26 godina... Ali ja se osjećam kao da mi je 16. Ruke su mi se tresle i  nisam mogla doći k sebi, je li ovo istina? Ja ću nekome postati mama? Antonija 1… Ella +1 .

’A moj Bože, ća se može? Mog(l)o je i svršit gore.’’


Ellu Dvornik, osim na webu, pratiti možete i na Facebooku te na Instagramu


Fotografije: Oblak Photography - Karmen Poznić

Styling: Ivan Friščić



O BlogBusteru:

'Ispričaj svoju priču.' To je otprilike moto BlogBustera, nove platforme na kojoj Styria, vodeća medijska kompanija u Hrvatskoj, okuplja najzanimljivije domaće autore, blogere i komentatore, ali i sve one koje će iz vedra neba 'puknuti' inspiracija pa će poželjeli svoje iskustvo podijeliti na mreži s rekordnih milijun i pol jedinstvenih korisnika mjesečno. Ukoliko ste jedan od njih javite nam se na mail blogbuster@styria.hr, a pratiti nas možete i na Facebooku

Message