Ponekad se zbog toga, u trenucima krize, upuštamo u potrage u dubine interneta. I tamo ih ugledamo, onako tajanstvene, seksi, zanimljive, ali ne znamo kakve su uživo.

Tada odbacimo nepismene, sirove i divlje, pružimo šansu intrigantnosti i adrenalinu i krenemo podaprani i mirišljavi s lizalicom u džepu na blind date prema dogovorenome mjestu. I to, uglavnom, nikako ne bude kako smo zamišljali, spontano, poklapajuće, senzualno i savršeno.

Pa se loše zaljubimo, nekad poentiramo, ali bitno da uvijek imamo puno zabavnih priča o pokušajima i pogreškama. Pa danas tako na glas razmišljam o svojim i (ne)uspjesima svojih frendova, a vi nikada nećete saznati tko je gdje fejlao, hnji, hnji, hnji...

Drugi dio sage o Ribafishovim spojevima na slijepo pročitajte ovdje. 

Spoj prvi

Bilo je to davno prije iskrica, nekakav blue date nešto, kad sam u usamljenim noćima stidljivo gledao što se nudi u tim modernim „Životinjsko carstvo“ spikama, gdje žene ne upoznaješ oči u oči, nego oči u ekran, pomno pazeći da ti netko ne bane u sobu.

Uglavnom, ta prva cura koja mi je ikad odgovorila na prilično tupavu poruku (ima li itko da je tu bio lucidan!?) je stvarno bila realna i zgodna na toj svojoj jednoj jedinoj slici na profilu, i brzo je pristala na nalazak. Oprao sam se kao što glancaš novu liniju ili prvi mobitel, i krenuo u nepoznato. Došao sam pola sata prije i škicao iz prikrajka kao snajperist na početku smjene, a onda je došla, sva normalna i nasmiješena. Skoro sam zdrobio lizalicu u džepu, skupio hrabrost i prišao s ispruženom rukom i lizom poput preplašenog pionira. Nasmijao sam je, yesss!

Sjeli smo negdje i jeli sladoled, ja sam se lagano topio poput limuna i jagode u čašici, i poput Minesweepera otvarao hrpu tema kako dotična ne bi mislila da sam plitak ili glup. I kad sam već htio prijeći na zadnji stupanj „Oćemo kod mene ić' slušat ploče, imam nove Ramonese“, na predzadnjem sam je testu upitao u koju je školu išla. I tu je ona poskočila od sreće, zagrlila me i rekla „Pa meni je predavala tvoja stara, koja je to legenda, aaa, jel' znaš kad nam je na maturalcu...“.

Spoj drugi

Sjedio sam na poslu, taman završavao neki bitan izvještaj, kad je mobitel zatulio u obliku SMS-a. Mašio sam se spravice, vidio da nemam umemoriran broj i pogledao što piše. „Bok Ribice, čekam te u 6 pod satom, naravno, ako si za blind date sa seksi plavušicom. Pusa!“ Što sam napisao, napisao sam. Dokument je ostao visiti u zraku, a ja sam poput propupalog tinejdžera na opći užas kolega podapirao zube, popravljao obrve i pogledavao se iz poluprofila spreman da odletim ravno s posla na Trg.

Kako više nisam u pupu mladosti, i kako se blind dateovi debelim ćelavim frajerima u andropauzi baš i ne događaju svako desetljeće, skrenuo sam u apoteku riješen da kupim te tabletice o kojima svi pričaju. I onda dođe ona, The Magistra, Sofia Vergara s netom printanom diplomom farmacije u snježno bijeloj mirisnoj kuti, koja me nježnim glasom upita: „Kako vam mogu pomoći?“

Htio sam otrčati s Forrest Gumpom do Patagonije, ili si iskopati rupu, ali onaj frajer u meni se nije dao. „Dobar dan, jedne kafetine prosim.“ „I još nešto?“ Mmmhh... Imate Vau Vau bombone... I Vitergin, Dekstrozu, možda?“

Žena je onako seksi nagnula naočale i zbunjeno mi dala do znanja da dugo nisam bio u apoteci, još od blama kad sam tražio plahtu za inkontinenciju, ali ne za sebe...

Teta za pultom je gubila strpljenje, a onda sam u jednoj riječi promrmljao: „I jedne Alpha Strong tablete.“ Level zacrvenjenosti je bio poput tulipana na pjesnikovu grobu, mislim da sam se nepovratno smanjio za pet centimetara, a Magistra se – slatko nasmijala!?

„Ah, to koristi i moj dečko, sjajna stvar!“ Izjurio sam van, otrčao do Trga, zakasnio minutu i sreo staru frendicu s odbojke koja je otišla raditi u Norvešku. „Di si Ribetino, kaj ima?“ „Nestani, čekam blind date!“ „Aaahahahah, to sam bila ja, promijenila sam mobitel!“

„Vidiš vidiš, pa mogli bi i do tebe, ti Norvežani su tak hladni...“ Uglavnom, reći ću vam samo – hrabrost se isplati!

Spoj treći

Upoznao sam drugom prilikom na blind dateu u finom pubu najljepšu ženu svijeta, frčkavu i građenu poput najočuvanije amfore, ali ona je pila travaricu, pušila, slušala cajke i mrzila Zagreb. A ja sve obratno. Dok sam nešto pričao, počela je puckati balone od žvake i vrtjeti kutiju cigareta po stolu uz kolutanje očima. Dakle, Sofia Vergara s manirama ponašanja i opće kulture kćeri ličkog tajkuna. Nakon kave duge nebeskih 11 minuta, rekao sam joj da bih radije opet išao na bris uretre nego proveo još deset minuta s njom, svatko je otišao na svoju stranu, a ja se zauvijek skinuo s iskrica nakon puna dva mjeseca.

Uglavnom, ovo je tek prvi dio sage o (ne)uspjelim dejtovima i kako vam neka zgodna pomagala mogu pomoći u gotovo bezizlaznim situacijama i omogućiti vam već za deset minuta od uzimanja tako dobar seks da možete začepiti usta onom dosadnom susjedu i njegovim lovačkim pričama i fotkama s Danom Bilzerianom...

A koja je vaša priča?

Drugi dio sage o Ribafishovim spojevima na slijepo pročitajte ovdje. 

alphastrong.hr Terra Lab