Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Učenici srednjih škola ne dobivaju nikakve subvencije za prehranu, niti imaju organiziranu prehranu u školama • Četiri profesorice to žele promijeniti
Viktor (15,5) je ove jeseni krenuo u prvi razred srednje škole u Zagrebu. Njegova škola nalazi se na zapadu grada i nema svoju kantinu. Učenici po užinu uglavnom odlaze tijekom velikog odmora, u obližnju pekaru.
- Kupim si burek, ili hrenovku u pecivu. Ponekad si na aparatu uzmem i kavu. Mama mi daje 10-20 eura kroz tjedan. Doma uvijek imam ručak, ali s dečkima odem i na kebab ili hamburger poslije škole, jer smo gladni, a treba mi oko sat vremena da dođem doma - kaže nam srednjoškolac.
Ema, učenica gimnazije u središtu Zagreba, u lokalnoj trgovini ponekad kupi pomfrit i burger, a od doma si uvijek ponese sendvič i voće. U školi nema kantine, tek automat s grickalicama.
Isto je i u drugim mjestima po Hrvatskoj. Dio učenika od kuće nosi kuhani obrok.
- Moja kći i nosi i kupuje. Putnik je iz malog mjesta u veći grad. Džeparac troši na kave. Često ima rupe između satova ili dosta ranije prije nastave mora doći pa čeka. Ili nastava završi pet minuta nakon što joj autobus ode. Sendviči i peciva su sve skuplji. Vodu natoči doma ili skuha čaj. Povremeno nosi od doma vafle, palačinke, tortilje, voće - kaže nam jedna mama.
- Dnevno potroši 3-5 eura. Uglavnom kupuje sendviče iz obližnjeg fast food kioska, s tim da ujutro obavezno doručkuje kod kuće - kaže mama gimnazijalca iz Nove Gradiške.
- Tjedno troši 10 eura, nekad i više ovisno o rasporedu sati. Kad je duže u školi, treba mu više od dva eura, jer jedna pizzeta mu nije dovoljna. Kupuje u Pan-Peku ili Mlinaru - ističe još jedna naša sugovornica.
- Moja kćer nosi obrok od kuće. Ide u 2. srednje. Nekad tortilje s raznim punjenima, nekad sendviče, nekad cijeli ručak, ovisno kad je u školi, ujutro ili poodne. Ponese si i slatkiš ili voće - ističe još jedna mama.
- Školska kantina je skoro duplo skuplja, a sendviči i peciva su manji od onih u pekarama. Vodu ili sok kupuje u Studencu jer je najbliži pa ima više vremena i da pojede sve to, iako često ni to ne stigne. Lokalna pekara ne radi u to vrijeme kad ide na bus pa je i tu problem. Sve u svemu, od početka školske godine do danas pao mu je apetit i smršavio je. Dok dođe doma, od umora nema ni volje jesti. Čak i sportske treninge zapostavlja. Moj konačan zaključak: prehrana po srednjim školama je loša i tu treba nešto konkretnije poduzeti jer oni su i dalje u razvoju i nema puno razlike između njih i mlađe djece - zaključuje još jedna majka.
Roditelji ističu još jedan veliki problem srednjoškolske prehrane - nedostatak vremena.
- Zašto nitko ne postavlja pitanje imaju li oni uopće vremena pojesti to što su si donijeli, ili kupili? 15 minuta velikog odmora sigurno nije dovoljno, osim da natrpaju u sebe hranu, što nije zdravo - ističu roditelji.
Dio škola u sklopu svojih zgrada ima kantine, no ravnatelji s kojima smo razgovarali ističu kako to nije uvijek moguće organizirati. Neke škole nemaju prostor. Dio osnivača povremeno organizira projekte poput dostave voća u škole, no i tamo su cijene sve više, dio škola ima tek automate za sendviče, sokove i slatkiše. Sve opet ovisi o prostornim i financijskim mogućnostima, odnosno inicijativi ravnateljica i ravnatelja.
Iako bi i srednje škole trebale biti obuhvaćene projektom jednosmjenske nastave, što znači da bi trebale dobiti i nekakve kuhinje, blagovaonice, naši nam sugovornici kažu kako je to daleka budućnost. I osnovne škole teško pronalaze kuharice i domare, a one su prioritet.
Država osigurava sredstva za besplatne obroke u osnovnim školama, subvencionira se i studentska prehrana u menzama, pa studenti za dva do tri eura mogu pojesti kompletan ručak, u Saboru, kao i u većini državnih institucija, u kantinama se može pojesti jako dobar ručak za sitne novce. No srednjoškolci su ostali izvan sustava. Dakle, mladi u jako važnom periodu rasta i razvoja, koji u školi provode i po sedam, osam sati na dan, imaju i razne druge aktivnosti, a često na put do škole i natrag troše i po sat vremena. I ovise o financijama svojih roditelja.
Priča o prehrani u srednjim školama je komplicirana, ali nema ni ozbiljnije inicijative države da se to promijeni - od zakonske osnove po kojoj srednjoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj i dalje nije obavezno, a time nema ni obaveze države da sufinancira prehranu, do činjenice da često nema ni volje, niti financija za rješavanje tog pitanja. S obzirom na to da su osnivači škola jedinice lokalne uprave, za uređenje prostora zadužene su županije i gradovi. A to znači da nema standardizirane politike po tako važnom pitanju.
U Gradu Zagrebu, primjerice, na prošlogodišnju inicijativu Kluba zastupnika Drito, izrađen je projektni zadatak na temelju kojeg bi se trebala izraditi stručna podloga za postupak eventualnog uvođenja prehrane u srednje škole, piše Večernji list. No zasad je ostalo na tome
Zbog svega toga, četiri profesorice Pravnog fakulteta u Zagrebu, koje su prije nekoliko godina izborile državno financiranje školskih obroka za osnovce, sad započinju borbu i za srednjoškolce. Prof. dr. sc. Ivana Dobrotić, prof. dr. sc. Olja Družić Ljubotina, prof. dr. sc. Marijana Kletečki Radović i izv. prof. dr. sc. Antonija Petričušić od Vlade traže povećanje iznosa za prehranu osnovnoškolaca, te preuzimanje odgovornosti za prehranu srednjoškolaca.
- Ovdje se radi o zdravlju velikog broja učenika. Srednje škole u Hrvatskoj pohađa više od 147.000 učenika, to je ogroman broj mladih ostavljenih izvan sustava. Inzistiramo, kao i u slučaju osnovnih škola, na argumentu pravednosti. Sva djeca bi trebala imati iste uvjete, a teret se ne može prebacivati ni na roditelje. Lokalna rješenja opet generiraju nejednakost. Država bi morala osigurati sredstva za srednjoškolce - kaže za 24sata prof. Petričušić.
Njezina kolegica prof. Družić upozorila je problem koji je vidljiv u osnovnoj školi, da neki roditelji nemaju novca za financiranje prehrane djeci, ne nestaje odlaskom djece u srednju školu.
- Spremne smo ponovo naći se s premijerom i iznijeti mu podatke o situaciji, ali i određena rješenja. Živimo u modernim vremenima, može se napraviti aplikacija preko koje će učenici dobivati bonove za prehranu. No ovaj dio više ne može ostati zanemaren. I ne treba se čekati godinu dana. Obroci u osnovne škole uvedeni su na polugodištu - podsjeća Petričušić.
Premijer Plenković poslušao je njihovu inicijativu "Pravo svakog djeteta na školski obrok", te država osigurava 1,33 eura po učeniku i obroku od 2023. godine. Taj se iznos do danas nije promijenio. Profesorice ističu kako bi i taj iznos trebalo povećati, iako se škole i dalje snalaze, unatoč troškovima koji rastu iz godine u godinu.
Ignoriranje države tako važnog dijela obrazovanja trebalo bi prestati. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja EU u kojima obrazovanje za učenike od 14 do 18 godine nije obavezno, iako ga pohađa 99% učenika i bez srednje škole nemaju baš nikakve mogućnosti. Stoga bi država trebala napraviti puno više.
24sata © 2026
