Četiri jahača apokalipse: Oni će sada najviše profitirati od rata

"Nikad u povijesti ljudskih sukoba toliki broj ljudi nije dugovao toliko mnogo tako malom broju ljudi", rekao je Sir Winston Churchill u tijeku zračne bitke za Britaniju. Imao je na umu pilote Kraljevskog zrakoplovstva. Ova rečenica - s negativnim predznakom - može se danas izreći za četvoricu vođa najvećih svjetskih sila.

Donald Trump, koji je na vlast došao kao mirotvorac, bombardirao je osam država i poduzeo korak koji se ni jedan njegov prethodnik nije usudio izvesti - napao je 90-milijunski Iran. Reakcija Irana je radikalna - uzvratili su napadom na američke baze u regiji, što bi moglo dovesti do formiranja "koalicije voljnih" sunitskih država (Saudijske Arabije i drugih) protiv Teherana.

Trump ruši vlast koja je saveznik Rusije. Putinu rast cijena nafte. Hoće li "ruski car" iskoristiti globalni fokus na Iranu kako bi završio rat u Ukrajini, koji je - kao i Trumpov iranski hazard - počeo s namjerom da ga okonča za manje od sedam dana?

Vladimiru Putinu rat sad paše jer vojna industrija radi u tri smjene. Otpočne li veliku ofenzivu u Ukrajini, ona će svakako ostati u sjeni iranskog sukoba.

NAPAD NA IRAN Trump: Iskoristili smo zadnju najbolju priliku da napadnemo Iran. To je bolestan režim

Benjamin Netanyahu svakako je čovjek kojemu rat najviše odgovara, po mogućnosti što dulji i što razorniji. U normalnim okolnostima, vlada s tako niskim rejtingom kakav ima njegova vjerojatno bi se suočila s prijevremenim izborima. Međutim, Netanyahu koristi argument da se "ne mijenja konj usred bitke". Ratno stanje mu omogućuje da ostane na vlasti bez suočavanja s biračima koji ga, prema većini anketa, smatraju odgovornim za najveći sigurnosni propust u povijesti Izraela, Hamasovu otmicu talaca. Izraelski premijer se godinama bori s optužnicama za korupciju. Kraj rata bi značio povratak fokusa javnosti i pravosuđa na njegove osobne pravne probleme. Povrh svega, očajnički želi da ga povijest pamti kao "pobjednika nad terorizmom", a ne kao premijera pod kojim se dogodio masakr 7. listopada. Što rat dulje traje, to on ima više prilika za ostvarivanje vojnih uspjeha.

Xi Jinping igra potpuno drugačiju igru od Netanyahua. Njemu ne odgovara otvoreni sukob velikih razmjera, ali mu odgovara kontrolirani kaos koji iscrpljuje Zapad. Hoće li iskoristiti priliku za napad na Tajvan (Formozu)? Teško, vjerojatno neće. Osim toga, skupa nafta - a Kini je sad ograničena doprema iz Venezuele, pa bi mogla biti i iz Irana, nije dobra za kinesku proizvodnju. Kina, uz to, nije ratovala zadnjih 40 godina i nema vojsku s iskustvom, a Xi Jinping se ne čini avanturistom poput trojice spomenutih, pa (barem) na Istoku nećemo - kako stvari stoje - gledati ništa novo.