Da, kod Rogoznice je ulovljena velika bijela psina: Svjetski tim znanstvenika nema dvojbi!

Stručnjaci Hrvatskog instituta za oceanografiju i ribarstvo na svom su Facebook profilu podijelili znanstveni rad objavljen danas u međunarodnom časopisu Journal of Marine Science and Engineering na kojem je surađivalo više od 20 znanstvenika iz cijelog svijeta, od SAD-a, Austrije, Grčke, Novog Zelanda i Japana do Splita i Kotora. Time bi trebala biti okončana polemika koja se razvila između naših znanstvenika je li morski pas ulovljen kod Rogoznice u rujnu 2023. doista bio mladi primjerak velike bijele psine.

Identifikaciju morskog psa otežala je činjenica da su je ribari samo fotografirali a potom prodali restoranu, što je tada oštro osudio morski biolog Peter Kružić, između ostalog je riječ o zaštićenoj vrsti, a on je napomenuo i da je ulovljene primjerke bijele psine nužno proslijediti Institutu za oceanografiju i ribarstvo.

NEVJEROJATNO Kod Šibenika ulovili zaštićenu psinu pa je prodali restoranu! 'Kazna je i do 3 godine zatvora'

Prof. dr. sc. Alen Soldo sa Sveučilišnog odjela za studije mora u Splitu, a on je ujedno i supredsjednik IUCN Shark Specialist Group za Mediteran, objavio je ranije rad u kojem tvrdi da to ipak nije bio mladunac velike bijele psine, ali novo istraživanje pobija njegove teze. Iz Instituta za oceanografiju sada su objavili link na novi rad koji osporava Soldine teze i potvrđuje njihovu prvu identifikaciju, naglasivši:  "Kritički i argumentirani komentari važan su dio znanstvenog diskursa, jer znanstvene spoznaje moraju biti otvorene stručnoj provjeri i raspravi. Zato smo, zajedno s međunarodnim timom stručnjaka za velike bijele psine i srodne vrste sa skoro svih kontinenata, detaljno analizirali dostupne podatke kako bismo provjerili argumente iz komentara i bolje objasnili identifikaciju".
Morski pas je bio dug oko 120 do 130 centimetara, a znanstvenici sada u novom radu navode:

„Ponovno smo analizirali primjerak koristeći sva vidljiva vanjska i zubna obilježja te pokazali da odgovara velikoj bijeloj psini“. Najveći dio Soldine argumentacije da se ne radi o velikom bijelom odnosio se na oblik zuba, posebno na odsutnost takozvanih bočnih zubnih vrhova, obilježja koje se često koristi u razlikovanju pojedinih vrsta iz porodice lamnida. No autori sada odgovaraju da su upravo ta obilježja izrazito promjenjiva tijekom razvoja mladih jedinki:
„Oslanjanje na jedno obilježje koje pokazuje veliku varijabilnost može dovesti do pogrešnih identifikacija“, upozoravaju autori rada.
Dodaju kako su kod mladih velikih bijelih psina zubi poznati po znatnim promjenama tijekom rasta te da se izraženost pojedinih struktura može razlikovati čak i između susjednih zuba iste životinje.
Zbog toga smatraju da dentalne karakteristike ne mogu same po sebi poništiti ostale dokaze.
Autori posebnu pažnju posvećuju vanjskim obilježjima koja su vidljiva na fotografijama.
Analiza pokazuje da uzorak pigmentacije prsnih peraja odgovara velikoj bijeloj psini, a ne atlantskoj psini, kako je tvrdio Soldo. Također ističu da na leđnoj peraji nedostaje bijeli vrh karakterističan za Lamna nasus ili atlantsku psinu,  a oblik same peraje više odgovara velikoj bijeloj psini.
„Preostala vanjska obilježja zajedno podupiru identifikaciju primjerka kao Carcharodon carcharias“, zaključuju autori.
Velika bijela psina smatra se jednom od najugroženijih morskih vrsta u Sredozemlju, a potvrđeni nalazi iznimno su rijetki. Upravo zato svaka vjerodostojna pojava mladunčeta može pružiti dragocjene informacije o mogućim područjima razmnožavanja i odrastanja vrste.
Autori upozoravaju da neopravdano odbacivanje takvih nalaza može imati posljedice za razumijevanje stanja populacije.
„Odbacivanje dobro dokumentiranih nalaza bez rigorozne i integrirane analize može ugroziti procjene važne za zaštitu prirode“, navodi se u radu.
Zanimljivo je da se polemika vodi upravo oko podataka prikupljenih izvan klasičnih znanstvenih istraživanja. Fotografije i informacije o ulovu prikupili su ribari i lokalni promatrači, što spada u područje takozvane građanske znanosti.
Autori priznaju da takvi podaci zahtijevaju pažljivu provjeru, ali ističu da su upravo zahvaljujući ribarima, roniocima i građanima posljednjih godina prikupljeni brojni vrijedni podaci o rijetkim vrstama morskih pasa u Sredozemlju.
Prema njihovu mišljenju, problem nije u građanskoj znanosti, nego u načinu na koji se tumače prikupljeni podaci.
Nakon detaljne analize autori ostaju pri izvornom stajalištu:
„Kada se sva vidljiva obilježja promatraju zajedno i tumače u okviru poznatih granica njihove varijabilnosti, primjerak dosljedno pripada morfološkom rasponu vrste Carcharodon carcharias te ne odgovara dijagnostičkim obilježjima vrste Lamna nasus.“