'Dobio sam stigme, a plaču te krvare i moje slike Bogorodice'

Znam da tako mora biti, ali zašto baš meni? Nikoga nisam ubio, nikome nisam ukrao, nikome se namjerno nisam zamjerio, uvijek se od neprilike odmaknem, tko god me tražio pomoć, pomogao sam ako sam mogao. Zašto baš meni mora krv po licu teći? Zašto mi iz ruku teče krv, a umorne su od posla, umoran sam od svega, tiho se, pogleda uprtog u sliku Bogorodice, već danima pita Zoran Petrčić (45) iz Donje Kupčine kraj Zagreba.

Pokretanje videa...

VIDEO

24sataTV | Video: 24sataTV

Do prošlog petka bio je sasvim običan čovjek. Nije bio neki veliki vjernik, vjeru je živio na svoj način i tek jedanput godišnje odlazio na hodočašće na Okić, grad koji posjećuje 15 godina. Tamo mu je, kaže, na zadnjem slavljenju Male Gospe prvi put rečeno da se na nešto pripremi, ali ne i na što.

Tog 19. rujna, malo nakon 9 sati, iz triju slika Bogorodice i Isusa koje je sam izradio tehnikom dekupaža počele su teći suze, prvo prozirne, a dan poslije i krvave.

U isto vrijeme Zoranu se na čelu pojavila stigma, a nakon dva sata i na rukama.

- To jutro nisam mogao upaliti traktor pa sam ga stavio puniti. Ušao sam u dnevni boravak i krenuo uzeti violinu s ormara da malo sviram, ali sam primijetio da nešto curi iz slike koju sam prije pet godina napravio za neke ljude u Petrinji. Naručili su u tehnici dekupaž Majku Božju s Isusom te svuda uokolo anđele s imenima i po nju nikad nisu došli. Supruga i djeca nisu bili kod kuće, pa sam otišao po sestričnu da vidi što je to. Na licu i rukama Gospe pojavljivale su se kao kapljice rose, no koliko god bi puta to obrisali, izbijale su nove, sve jače i jače. Pola sata kasnije počelo je kapati i s druge slike koju sam napravio za kćeri Jelenu (9) i Magdalenu (15). Potom je krenulo i iz treće, koju sam napravio za sina Nikolu (4) - niže Zoran te nastavlja:

- Činilo se kao kad se čovjek znoji, a lice Majke Božje i Isusa izgledalo je kao da su natečeni od plača. Dan poslije krenule su krvave suze - govori Zoran te pogled sa slika usmjerava na svoje ruke i dlanove na kojima su kraste. Dok mu niz obraz klizi suza, Zoran nastavlja priču:

- Sjedili smo i gledali u te slike i nismo znali što napraviti, pozvati nekoga ili ne. Kad je sestrična otišla doma, uhvatila me slabost. Pozvao sam je opet, a čim me ugledala, upitala me što mi je to na čelu. Rekao sam joj da nije ništa jer me ne peče, ne boli i ne smeta. Nakon dva sata pojavile su se i na rukama - svjedoči Zoran. Krv iz ruku potekla mu je i u crkvi prije nedjeljne mise, a nema naznaka kad će poteći.