Godinu dana kasnije, tragovi razaranja još su vidljivi. U predgrađu Benetússer, jednom od najteže pogođenih, na zidu zgrade stoji mala ploča na visini od 2,5 metra s natpisom: "Voda je dosegnula ovu razinu 29. listopada 2024."
FOTO Godina dana od katastrofe u Valenciji: 237 mrtvih u poplavi apokaliptičkih razmjera...
Godinu dana nakon što je katastrofalna oluja 29. listopada 2024. potopila Valenciju i susjedne regije, ostavivši za sobom pustoš i smrt, sjećanja su i dalje bolno svježa. Ljepljivo blato koje je prekrivalo ulice je očišćeno, hrpe uništenih automobila i natopljenog namještaja su uklonjene, no ožiljci na dušama i gradovima ostaju. Godišnjica najsmrtonosnije prirodne katastrofe u Španjolskoj u više od pola stoljeća obilježena je državnom komemoracijom, ali i prosvjedima koji jasno govore da tuga nije umanjila bijes.
Sjećanje u sjeni optužbi
Središnji događaj bila je državna sahrana u futurističkom kompleksu Grada umjetnosti i znanosti, kojoj su nazočili španjolski kralj Felipe VI., premijer Pedro Sánchez i druge visoke zvanice. No, umjesto isključivo svečane tišine, ceremoniju su obilježili povici gnjevnih obitelji žrtava. Mnogi su nosili crne majice s natpisom na valencijskom: "Njihove smrti mogle su se izbjeći".
Posebno glasan bio je bijes usmjeren prema regionalnom predsjedniku Carlosu Mazónu, čiju su ostavku deseci tisuća ljudi tražili na prosvjedima samo nekoliko dana ranije. Tijekom komemoracije, dok su čitana imena 237 žrtava – 229 iz Valencije te osam iz regija Castilla-La Mancha i Andaluzija – iz publike su se čuli povici "ubojico" i "kukavico".
"Danas se navršava godina dana otkad su se naši životi promijenili i još uvijek osjećamo prazninu tih dana. Voda je odnijela sve", rekla je u potresnom govoru Andrea Ferrari Canut, kći jedne od žrtava. Virginia Ortiz, rođakinja druge žrtve, bila je izravnija: "Uzrok smrti mnogih nije prirodna katastrofa, već oni koji zanemaruju svoje dužnosti, iako znaju da njihovi postupci mogu dovesti do gubitka ljudskih života." Njene riječi dočekane su gromoglasnim pljeskom.
Kobni ručak i zakašnjelo upozorenje
U središtu gnjeva javnosti nalazi se spoznaja da je većina žrtava već bila mrtva do 20:11 sati, kada je regionalna vlada konačno poslala upozorenje putem SMS poruka. Španjolski meteorološki ured izdao je crveno upozorenje za cijelu pokrajinu gotovo 12 sati ranije, upozoravajući na "ekstremnu opasnost".
Sudska istraga trenutačno je usmjerena na postupanje predsjednika Mazóna, koji je, dok se katastrofa odvijala, bio na gotovo četverosatnom ručku s novinarkom. U krizni stožer stigao je tek u 20:28, gotovo 20 minuta nakon slanja zakašnjelog upozorenja. Mazón se brani tvrdnjom da je cijelo vrijeme bio informiran telefonom, no odbija otkriti detalje ručka. Njegova bivša ministrica unutarnjih poslova priznala je pred sucem da, u trenutku imenovanja tri mjeseca prije poplava, nije imala nikakvog iskustva u upravljanju kriznim situacijama.
"Blato na našim rukama. Krv na njegovim", piše na naljepnicama s Mazónovim nasmiješenim likom i krvavim rukama koje su preplavile grad. Nedavna anketa pokazala je da 75% stanovnika Valencije smatra da bi trebao podnijeti ostavku.
Život nakon potopa
Godinu dana kasnije, tragovi razaranja još su vidljivi. U predgrađu Benetússer, jednom od najteže pogođenih, na zidu zgrade stoji mala ploča na visini od 2,5 metra s natpisom: "Voda je dosegnula ovu razinu 29. listopada 2024." Brojni liftovi još uvijek ne rade, a prizemlja su i dalje oštećena.
Priče preživjelih svjedoče o dubokoj traumi. Francisco, korisnik invalidskih kolica, preživio je zahvaljujući susjedima koji su ga prenijeli na viši kat. No, zbog pokvarenog lifta, posljednju godinu života proveo je zarobljen u stanu, preminuvši samo nekoliko dana prije godišnjice. Umjetnik Salvador Ciges izgubio je 300 slika, cijeli svoj životni rad. Pepe Santamaria, koji je živio u kamp prikolici, izgubio je sve što je imao i još uvijek čeka pomoć. "Tražim samo dostojanstvo", kaže on.
Šteta je golema: uništeno je gotovo 60.000 domova, 105.000 automobila i više od 10.000 poslovnih prostora. Vlada je do sada odobrila više od 8 milijardi eura za čišćenje i obnovu te 5 milijardi eura jamstava za kredite. No, za mnoge, poput stanovnika naselja Parc Alcosa, obnova je prespora. "Nije da se ne može popraviti, nego se o tome ni ne razmišlja", kaže Toni Valero, predstavnik stanara.
Budućnost u sjeni klimatskih promjena
Katastrofa je brutalno razotkrila ranjivost Španjolske na klimatske promjene. Znanstvenici upozoravaju da su ekstremni vremenski fenomeni, koji nastaju sudarom hladnog i toplog zraka nakon vrućih ljeta, sve češći i intenzivniji. Premijer Pedro Sánchez predstavio je plan prilagodbe, no tema je postala predmetom oštrih političkih prepucavanja.
Aktivisti i udruge žrtava kritiziraju regionalni plan oporavka vrijedan 29 milijardi eura jer se u njemu klimatska kriza spominje samo jednom. "Nastavljaju s negacionističkom politikom. Nasipavanje betona nije rješenje", upozorava Rut Moyano, članica lokalnog odbora za obnovu.
Dok se vlasti bave političkim posljedicama, a sudovi utvrđivanjem odgovornosti, građani Valencije ostaju ujedinjeni u sjećanju i zahtjevu za pravdom. Godinu dana nakon apokalipse, oni ne traže samo obnovu zgrada, već i obnovu povjerenja i jamstvo da se takva tragedija, uzrokovana kombinacijom bijesa prirode i ljudskog nemara, više nikada neće ponoviti. Kako je poručeno s komemoracije: "Sve dok postoji sjećanje, nećemo ih zaboraviti."