40 GODINA OD KATASTROFE
FOTO Ovako danas izgleda Černobil: Ovdje nitko neće moći živjeti sigurno tisućama godina
Ukrajina će u nedjelju obilježiti 40. godišnjicu najgore civilne nuklearne katastrofe u povijesti, nesreće u Černobilu, u trenutku kada je nuklearna elektrana ugrožena ratom, što donosi novi rizik od ispuštanja radioaktivnih tvari.
Dana 26. travnja 1986. u 1,23 sati u noći, atomska jezgra reaktora broj četiri sovjetske nuklearne elektrane Černobil, na sjeveru Ukrajine, otela se kontroli tijekom sigurnosnog testa kojem su prethodile pogreške u upravljanju.
Dana 26. travnja 1986. u 1,23 sati u noći, atomska jezgra reaktora broj četiri sovjetske nuklearne elektrane Černobil, na sjeveru Ukrajine, otela se kontroli tijekom sigurnosnog testa kojem su prethodile pogreške u upravljanju.
Eksplozija je raznijela zgradu, a u zrak se podigao stup radioaktivnog dima. Nuklearno gorivo gorjelo je više od deset dana. Tisuće tona pijeska, gline i olova izbačeni su iz helikoptera kako bi se ugasio požar i ograničilo ispuštanje visoko radioaktivnih tvari.
Prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), glavni uzrok katastrofe leži u "ozbiljnim nedostacima u dizajnu reaktora i sustava za zaustavljanje", u kombinaciji s "kršenjima" operativnih postupaka.
U danima koji su uslijedili radioaktivni oblak jako je zagadio Ukrajinu, današnju Bjelorusiju i Rusiju, a zatim kontaminirao Europu. Prvo javno upozorenje izdala je tek 28. travnja Švedska, koja je otkrila porast radioaktivnosti na svojem teritoriju.
Međunarodna agencija za atomsku energiju službenu je obavijest o nesreći primila 30. travnja, no sovjetski šef države Mihail Gorbačov javno će je spomenuti tek 14. svibnja.
O broju žrtava i dalje se raspravlja. U rujnu 2005. kontroverzno izvješće UN-a procijenilo je broj potvrđenih ili budućih smrtnih slučajeva u tri najpogođenije zemlje na 4000, dok je nevladina organizacija Greenpeace 2006. godine procijenila da je od posljedica ove katastrofe ukupno stradalo 100.000 ljudi.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, oko 600.000 "likvidatora", kako su nazvani oni koji su sudjelovali u čišćenju lokacije, bilo je izloženo visokim dozama zračenja.
Katastrofa je duboko utjecala na percepciju javnosti o nuklearnoj energiji, potaknuvši snažan uspon antinuklearnih pokreta u Europi.
Ruske snage okupirale su elektranu prvoga dana invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Zauzele su je bez borbe, nakon slanja desetaka tisuća vojnika i stotina tenkova u Ukrajinu iz Bjelorusije, bliskog ruskog saveznika.
Ruski vojnici iskopali su rovove i postavili logore u područjima poput "Crvene šume", tako nazvane zbog boje koju je drveće poprimilo uslijed zračenja uzrokovanog eksplozijom.
Preuzimanje kontrole nad elektranom koja više nije u pogonu izazvalo je strah da bi vojni incident mogao pokrenuti novu nuklearnu dramu.
Ruska vojska povukla se otprilike mjesec dana nakon početka rata, u sklopu povlačenja nakon neuspjelog pokušaja opkoljavanja i zauzimanja Kijeva pred ukrajinskim otporom.
Černobil se nalazi oko 130 kilometara od Kijeva i dvadesetak kilometara od Bjelorusije.
Ostaci oštećenog reaktora prekriveni su unutarnjim čeličnim i betonskim pokrovom, nazvanim "sarkofag", koji je na brzinu izgrađen nakon katastrofe 1986., te modernim vanjskim omotačem pod nazivom Novi sigurni izolacijski luk (NSC).
Postavljena u razdoblju 2016. – 2017., ta metalna struktura, koja je prvotno bila nepropusna, probušena je ruskim dronom u veljači 2025. godine.
U izvješću objavljenom sredinom travnja 2026. godine, Greenpeace objašnjava da novi zaštitni omotač nije mogao biti "potpuno obnovljen" unatoč popravcima.
Prema toj nevladinoj organizaciji, "to povećava rizik od ispuštanja radioaktivnosti u okoliš, osobito u slučaju urušavanja" starog unutarnjeg sarkofaga.
Područje oko elektrane evakuirano je u radijusu od 30 kilometara, postavši zona isključenja s napuštenim gradovima, poljima i šumama.
Ukupno su više od 2200 kilometara četvornih na sjeveru Ukrajine i 2600 kilometara četvornih na jugu Bjelorusije de facto postali mjesta neprikladna za ljudski život.
Prema IAEA-i, nitko tamo neće moći sigurno živjeti iduće 24.000 godina.
Tri kilometra od elektrane nalazi se Pripjat, u kojem je 1986. živjelo 48.000 ljudi. Grad je potpuno ispražnjen i danas izgleda kao apokaliptičan grad duhova: zgrade koje propadaju, zahrđali autići u ostacima zabavnog parka, učionice pune bilježnica prepuštenih vremenskim neprilikama...
Manji grad Černobil, smješten petnaestak kilometara od elektrane po kojoj je dobio ime, također je evakuiran.
Prije ruske invazije 2022. bilo je moguće posjetiti lokaciju uz vodiča, no već gotovo tri godine zona je potpuno zabranjena za turiste.
Mjesto je de facto postalo golemi rezervat nabujale prirode.
