Purgerica nam je otkrila da se vratila iz prošlosti Orient Expressom kad je čula da su Zagrepčani doživjeli 'veliki štres'. Ona je tu da osnaži građane, pogotovo u svojoj turističkoj turi 'Bez potresa, prosim lepo'...
VIDEO: 'DA BI RIJEČ REKEL'
Bez potresa, prosim lepo! Nije ona nikakva 'šnelvodičica', ona je Zagrepčanima stigla iz 1880.
I jesam li što rekao?
Sve što sam rekao
zaglušio je tutanj tramvaja.
Promukao sam od Korza
do Gradske kavane –
i je li me tko čuo?
Sve je vjetar sfućkao niz Prašku,
sve je kiša smijesila po našku.
Do Draškovićeve sam već zaboravio
što sam htio reći. Sve se
iskrivilo u krivudavoj Ilici.
Mrak navire odnekud odozgo,
niz Mesničku, niz Dugu,
I redom gasi svjetla. Zatvara
trgovine, kakve su da su, kavane i kina.
Ljudi šutke žure: svak hoće da se spasi...
Tako je bilo u Ilici, osamdesete, barem ako pitate Antuna Šoljana. Danas ipak malo manje Zagrepčana šutke zuri i sve su glasniji, pogotovo nakon potresa. Za njih, ali ne i samo za njih Purgerica Plemenita Agramerica osmislila je besplatnu turističku turu po Zagrebu 'Bez potresa, prosim lepo'.
- A kak' nam vi turom možete pomoći nakon ovoga kaj trese Medvednicu skoro svaki dan već više od tri mjeseca? - upitala sam je namjerno što sam 'zagrebačkije' mogla jer nakon godina u novinarstvu, pišem i govorim prilično standardnim stilom.
POGLEDAJE VIDEO Purgerica Plemenita Agramerica se zahvaljuje posjetiteljima:
Pokretanje videa...
01:30
Rekla mi je da je ona zapravo putnica u vremenu i da je živjela tijekom velikog potresa koji je pogodio grad 1880. godine. Obilazak kojim nas vodi dok priča o tom potresu kreće od kipa kralja Tomislava, a Purgerica na početku otkriva da se vratila iz prošlosti Orient Expressom kad je čula da su Zagrepčani doživjeli 'veliki štres'. Ona je tu da osnaži građane, da im pokaže da prije razornog potresa u 19. stoljeću nije bilo gotovo ničega od današnjeg Donjeg grada i puno toga krasnog je nastalo baš nakon katastrofe, primjerice Lenucijeva potkova.
Toliko znanja o metropoli, toliko ljubavi, toliko strasti ima i u ostalim njenim pripovjedačkim turama za turiste po Zagrebu, da bi 'čovjek reć rekel'. Osim kaj Josipa Šiklić nije iz Zagreba, zapravo je rođena Istranka.
- Tako je, ja sam rođena Istranka, odrasla sam u Pazinu i obožavam svoj kraj. Izgleda da se jedan dobar dio te ljubavi prema vlastitoj regiji jako uspješno 'prekopirao' i na Zagreb, jer je ta ljubav velika, i nalikuje na one, znate, kak' se veli, kad vas strefi na prvi pogled. Doselila sam se u Zagreb s 18 godina, kada sam došla studirati, a uskoro će biti točno 18 godina da sam tu, tak' da sam već fifti-fifti po životnome stažu - veli Josipa.
Film 'Tko pjeva, zlo ne misli' ju je strefil u glavu i od tad je zaljubljena u Zagreb
Ljubav prema Zagrebu je krenula od malih nogu – njena mama je također bila zagrebački student, i uvijek je, prisjeća se Josipa, o Zagrebu govorila s osmijehom i pozitivom. Pričala joj je o kvartovima gdje je stanovala, što se sve tada u Zagrebu događalo po pitanju kulture i glazbe, i ju je, kako kaže, već 'zarazila'.
- A onda me totalno nešto strefilo u glavu i u herc – kao klinka sam pogledala 'Tko pjeva, zlo ne misli'. I to je bilo to. Znala sam si ponavljati – kad budeš išla u Zagreb, budeš istražila sve te lokacije, našla budeš taj stari šmek i duh, te fulire i dame, budeš to pronašla među starim zidovima, među govorom starih Purgerica i Purgera, i jesam. Uz najveće veselje jesam. Ma koliko mi govorili da naš pravi, stari Zagreb nestaje, ja pak mislim da je on tu, samo se treba dobro zagledati, u lice gospona koji vam se fino nasmije kad prođete pored njega u Ilici, u gospođama koje idu sve zbigecane na Dolac, u naše vesele kumice, u naše stare običaje, u naše šetnice, u galantnog kavalira koji vam otvori vrata negdje, tu je taj baš naš Zagreb - nostalgično je krenula pričati o ljubavi za naš glavni grad - priča Josipa.
- Zagreb je zaista moja posebno velika ljubav, i izgleda da se to osjeti i prepozna tijekom mojih tura i pripovijedanja, jer mi nikada do sada nije nitko prigovorio na to da govorim o Zagrebu na takav način, dapače – ja to u nekoliko tura istaknem na samom kraju, baš kao štos, uz citat mojeg omiljenog Zvonimira Milčeca, da je upravo cijelu priču ispričala jedna Istranka. Vidite, taj citat veli, parafraziram, da nije stvar biti Zagrepčanin po mjestu rođenja, već po tome kako smo Zagreb prihvatili i kako u njemu živimo i kako ga poštujemo. I moram priznati da mi je silno drago kad mi dođu naši zaista zlatni umirovljenici, koji su prava, stara generacija Purgera i Purgerica, i kad oni počnu pričati pozitivno i pohvale priče, onda znam da sam na dobrom putu, i da se emocija prema Zagrebu vidi. S vrha Učke ili Medvednice! - odgovara mi ova simpatična Istranka na pitanje je li joj tko prigovorio to što nije iz Zagreba, a vodi ture po njemu.
Ja sam bila 'ziher' da o povijesti grada zna više od prosječnog Zagrepčanina pa me zanimalo koji su joj izvori i je li nešto do nje došlo usmenom predajom.
- Stalno se trudim čitati, slušati, učiti, raditi, inspirirati se šetnjama, jer ovo za mene nije posao, nego je nešto s čime ja živim, cijeli dan, cijeli tjedan, i tako stalno. Moj pripovjedački posao zapravo je jedna vrsta mog alter ega, koji stalno nešto proučava, a za to koristim brojne izvore: knjige Zvonimira Milčeca, s posebnim naglaskom na Galantni Zagreb i Pozdrav iz Zagreba, zatim knjige majstorice zagrebačke povijesti Lelje Dobronić, brojne druge pisane članke i izvore, kako one konvencionalne (knjige, arhivski zapisi), tako i vrlo interesantne nove portale kao što je to Blaga i misterije, Lice grada, Beli Zagreb grad, koji donose iznimno interesantan koktel fotografija, podataka i štikleca - otkriva nam Josipa svoje izvore.
Među ostalim je spomenula i zabavnu stranicu Zagreb Facts, koja je, kako nam priča, redovito oduševi štiklecima sa zabavne strane zagrebačke povijesti. Voli i YouTube kanal – Zagrebački memento, s videima kratkog, jezgrovitog formata, sa starim fotkama i hercig razglednicama našeg Zagreba.
- Naravno, tu je i usmena predaja – kad sam se doselila u Zagreb, imala sam čast i privilegiju stanovati u zgradi na starom dijelu Vrbika, u kojoj je živjelo jako puno galantnih susjeda, koji kao da su izašli svi iz vremena taman nakon Fulira i Šafranekovih, a neki od njih, bili su pravi rokeri, i svirali na pravim zagrebačkim plesnjacima, družili se s Crvenim koraljima, Dragom Mlinarcem, Zdenkom Kovačiček, i onda samo zamislite kolike sam divne priče još tada krenula upijati. Tu su i moji predragi gosti koji dolaze na ture, pa mi vrlo rado podijele štiklec, dva iz svojeg života, zajedno, pred grupom, svi se oduševe i nasmiju, i tako raste krug onoga što zapravo želim u svojim turama – a to je da se naše priče dijele, šire, i da Zagreb uvijek, nevezano za nevolje i teška vremena, zadrži taj poseban duh zbog kojeg silno volim živjeti ovdje. I nisam jedina, znam to, osjetim to na turama - ponosno će Josipa.
Skoro svi zagrebački gradonačelnici bili su 'dotepenci'
Pokušala sam iskoristiti njeno znanje o povijesti grada kako bi mu u kratkim crtama usporedila ponašanja Matije Mrazovića nakon potresa 1880. i ovo Bandićevo nakon ovogodišnjeg. Ipak je ona došla iz neke davne prošlosti, mudrija je. Nije htjela blatiti nikog niti to inače ne radi pred svojim španciranticama i špancirantima, samo je ispričala činjenice.
- Ja sam pripovjedač, dajem glas našim krasnim šetalištima, palačama, kućama, trgovima, placu, kipovima, i tako vam dajem informaciju, koju zaista želim da poslušate, da ju svjesno čujete, i onda sami donesete zaključak iz dane priče. Nekoga će informacija potaknuti da više zavoli baš dio grada o kojem nije puno znao, nekoga će nasmijati neka komična situacija iz prošlosti, a nekome će potaknuti bunt i motivirati ga da napravi bar malu sitnicu ili promjenu u svom kvartu i ulici. Tako je i ova informacija, o slavnom gradonačelniku, Matiji Mrazoviću, jedna od onih kojoj dajem glas, nek' bude na promišljanje - uzbuđeno će Josipa, kao da u jednom dahu želi reći ostatak priče.
- Vidite, gospon Mrazović je bio jedan jako srčan čovjek, koji se uhvatio u koštac s tragedijom koja je još gore pogodila Zagreb te 1880. godine nego nas sada. Svaka je teška situacija u kojoj smo u gradu gubili živote, stambene prostore i radna mjesta teška, ali vjerujte, povijest koja se tada ispisala, bila je vrlo ozbiljno obojena. Gradonačelnik Mrazović je pokrenuo sastanak senatora i pregled šteta u gradskim mjesnim odborima, kako su ih tada zvali, kotarima, unutar 24 sata od tog 9.11.1880., izdavši precizne upute, zajedno sa svojim savjetnicima, kako se ima šteta popisivati, kako se treba građanima pomoći, u svim, ali baš svim dijelovima tadašnjeg Zagreba, kako se ima što prije osigurati da plinovodi i vodovodi funkcioniraju, jer čekala nas je zima, ne možemo građane ostaviti bez grijanja, dao je hitan poziv da se u Zagreb odazovu na poslove sanacije i hitnih radova građevinski radnici i inženjeri iz Ljubljane (puno ih je bilo i puno su pomogli), Pešte i Beča. Cijelom se Europom pročulo, točno i precizno, što je pogodilo Zagreb, radile su se sabirne akcije, kako su to zvali, za prikupljanje sredstava za unesrećene, a posebice one koji su ostali bez svojih domova. Osobno je car Franjo Josip I. bio angažiran da nam se pripomogne, jer je vidio kolika je to šteta nastala, ali i koliki je elan i volja naših ljudi tada bila. Unutar 30 dana, postavljen je službeni zakon o obnovi našega Agrama. Da, 30 dana. I nastala je naša renesansa. Dobili smo obrise grada, srca našeg grada, ovako, kako ih imamo najviše rada - ipak je 'prerezala' priču da bi došla do daha, ali nastavila je 'klafrati'.
Kasniji su gradonačelnici, dodaje Josipa, samo nastavili srčane temelje postavljene od strane gospona Mrazovića – slavni Milan Amruš, pa Vjekoslav Heinzel, Stjepan Srkulj, a ne zaboravimo i modernog gospona Mrazovića – Većeslava Holjevca, i rođenje Novog Zagreba, također iz situacije prirodne katastrofe.
- I znate još što? Gotovo svi su bili 100% dotepenci u naš grad. A voljeli su ga svojim djelima, ne riječima. Eto. Ovoj priči dajem glas i stavljam na razmišljanje dragim sugrađanima - poručila je Zagrebčanima.
'Jurjevska i Cmrok su mi najdraži dijelovi Zagreba'
Bilo je to za nju teško pitanje jer malo koji dio Zagreba ne voli, ali Josipa mi je odala da jako voli Jurjevsku i Cmrok, šetnju koja kreće od vrha Radićeve ulice, pa uz Palainovku i nastavak dalje koji ju svaki put inspirira.
- Moje dvije najdraže pripovjedačke ture su nastale upravo zbog jednog popodneva i jedne večeri šetnje tim predragim potezom grada, jer mi tu nekak' još jako živi taj naš agramerski štih i šmek, i čini mi se svaki puta da će mi iz neke od kuća izaći netko od starih stanovnika, koji su te kuće i palače gradili i da će mi nešto ispričati. A onda je tu iz istog razloga i Ilica, i to potez od Britanca pa do okretišta na Črnomercu. Da, možda su je već jako 'iskasapili', ali ja ponavljam, jer grad ne može zauvijek stajati smrznut u vremenu i mora se razvijati. Pametno i planski. Među svim tim modernim zgradama, zagledajte se u stare fasade, kao u lica ljudi kada sjedite u tramvaju tijekom duge vožnje. Bore naših seniora su kao bore na fasadama – prepune emocija, doživljaja i života. Te 'bore' oko Britanca, oko Jurjevske, oko Popovog tornja, oko Medveščaka, posebno su mi drage - priča nam Josipa dok nas poziva u šetnju s njom.
Tko je zapravo Purgerica plemenita Agramerska i što nam može reći u turi 'Bez potresa, prosim lepo'? - zanimalo me jer smo obje malo skrenule s kursa, a poanta je bila da mi kaže više o novoj turističkoj turi koja se nudi u Zagrebu, za ovo malo turista što će nam ove godine stići (iako držim fige da ih bude što više).
- Da, imaš pravo, skrenule smo, ali ti si kriva, haha! Nego, Purgerica, je pripovjedački lik koji je stigao iz vremena u kojem je Zagreb doživio Veliki potres, i ona koristi imaginarni peron tada slavnog Orient Expressa, koji je stajao u Zagrebu na svojoj ruti do Istanbula, kako bi se vratila svojim modernim sugrađankama i sugrađanima, te im prenijela svoja iskustva iz života tadašnjeg grada na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Njezin je zadatak prošpancirati Zagrepčanke i Zagrepčane dijelom Lenucijeve potkove, najljepšim pričama ih vratiti u vrijeme „bez štresa“ i podsjetiti ih da smo baš u doba Orient Expressa izgradili, zajedničkim snagama, novo lice Zagreba, i da je galantan obris našeg cijelog Donjeg grada, nastao baš kao rezultat strašnog Velikog potresa 1880. godine. Cijela tura je osmišljena tako da ima za cilj skrenuti građanima pozornost i potaknuti ih da nam se oko Trga i u Donjem gradu skriva strašno puno iznimno vrijedne baštine, i da oštećene fasade ne smijemo gledati primarno kao opasnost, već kao veliku priliku za novi uzlet u gradu, ali i za učenje o gradu i za bolje informiranje što sve posjedujemo, i puno jače aktiviranje svakog od nas „malih“ ljudi u radu za očuvanjem identiteta našeg grada. Ovo je tura koja na pozitivan, afirmativan, veseo način, vraća ljudima osmijeh na lica, a Donjem gradu njegov „šmekersko-galantni“ začin! Tura će uvijek biti besplatna – osmišljena je tako da uvijek bude poklon za naše sugrađanke i sugrađane, nikada neće imati ulaznicu, a moguće je da će uskoro dobiti i još jednu dodatnu, humanitarnu notu - kazala nam je Josipa.
Pitala sam je i čuva li neke tajanstvene ZG lokacije od sviju, a možda ste saznali da postoje istraživajući, ali logično, da mi ih otkrije, te lokacije više ne bi bile tako tajanstvene. Ipak, ispričala nam je je da naša čarobna Opatovina skriva romantičnog sveca, puno magičnih stvorenja i puno simbolike iza kućnih brojeva. Jedan takav kućni broj, kaže nam Josipa, jedinstven je u Zagrebu, ali i u cijeloj našoj zemlji, i skriva iza sebe simboliku vratiju ili prolaza u svijet najljepših priča i čarolija.
I evo jednog malog teasera, kak' se to sad veli moderno, ne? Ovo je izašlo ravno iz Purgeričinog šrajbtiša, tako ona, čim se galantno došeta s Glavnog kolodvora, pozdravi goste:
Vratili su me k' vama,
100 godina nakon Orient Expressa,
da vam ispričam kako preživjeti potres,
bez da razbolite herc od štresa.
Vidite, mi Agrameri, otporni smo ljudi,
neki veliju i da nas krasi optimizam ludi.
U vrijeme nakon Velikoga potresa već smo dobro znali,
koliko su nam važno znanje Bollé i Lenuci dali,
i zato, bili vi španciranti veliki ili mali,
čujte i počujte:
Bez znanja napretka nema,
ovaj je grad pomogla obnoviti tadašnja bečka krema,
radili su vrijedno svi znalci od graditeljskih zanata,
gradonačelnici su tada pazili na naš Zagreb kao najbolji tata,
sloga je vladala, svak' se poduzetan čovjek htio novom tehničkom mudrolijom dokazat,
nije mu padalo na pamet praznim obećanjima sugrađanima oči mazat'!
Jer, pogledajte, makar i auzvinklan, ovo je i dalje naš grad,
kao šarmer s pokojom sijedom i borom,
njega je tako lako imati pri srcu rad,
znate, kao onda kad sjednete pod krasne stare platane,
pa zatvorite oči, samo na tren, i prizovete galantne dane:
u Pristerovom paviljonu pleh glazba valcer svira,
a jedan krasan gospon svojoj dami uz ljubimruke hofira.
Ne mislite valjda da smo do danas ostali bez tih manira?
Prosimlepo, krećemo, bez potresa i štresa,
čeka vas priča o neslomljivom agramerskom duhu,
uz pokoji škandal, puno ljubavi i arhitektonskih finesa.
Also, jesmo krenuli? Moj naklon!
Josipa nije jedina koja želi u malo drugačijem svjetlu prepričati priču o našoj metropoli. Njene kolegice 'Coprnice' također su poznate Zagrepčanima, a u gradu ih postoji još.
- Ja sam samo jedan od pripovjedača, koji su se inspirirali našim sjajnim kolegicama koje su pokrenule cijelu priču o pričanju priča o Zagrebu na sasvim drugačiji način. Ona koja je sve vrlo mistično „zakuhala“ je draga kolegica Iva Silla, koja vodi Secret Zagreb, i koja je naš pionir po pitanju pripovijedanja o tajnovitim dijelovima Zagreba, neobičnim predajama, legendama, znamenju, grobljima, snažnim i neobičnim frajericama. Neću previše otkriti, posjetite obavezno jednu od njezinih tura, Iva je također sada aktivna, kao i moja malenkost, i kolege iz Bike Tours Zagreba, u projektu Turističke zajednice grada Zagreba, kojim se našim sugrađanima, u posebno odabranim terminima, već nekoliko subota za redom, poklanjaju besplatne tematske ture, kako bi dodatno upoznali svoj grad, iz sasvim drugačije perspektive i pogleda. Tu su naravno, kako me glavna Gornjogradska coprnica i draga kolegica, Martina Findrik zeza, moje „sestre“ – skupina divnih pripovjedačica i dama koje su također odmah nakon potresa krenule raditi punom parom, uz prvu turu i Povratak coprnica, a nakon toga i Coprnice čaraju, te njihovu prekrasnu priču inspiriranu našom Zagorkom – „Iz Zagorkinog pera“. Velike preporuke kako za ture Ive Sille, tako i za Coprnice, nemojte to propustiti. One koje su pak kazalište spojile s pripovijedanjem o Zagrebu, kroz autore, stihove, slavne i manje slavne likove i kipove, zovu se Kolumbine, i vesela su družina u kojoj vas 2 zaigrano-elokventne-raspjevane dame vode kroz razgled Zagreba koji je zapravo vrsta jako vrckavog igrokaza. Preporučam da im se pridružite, pod njihovim maskama, Zagreb izgleda skroz drugačije! - izreklamirala je Josipa svoje kolegice.
Je li Zagreb sada postao primamljiviji avanturistima koji vole 'opasna mjesta'?, bilo je moje sljedeće pitanje.
- Mislim da će nas ljudi nastaviti posjećivati zbog svega što Zagreb sam po sebi nudi, a ne zbog potresa. Uzmite također u obzir da jedan dobar dio ljudi u Europi ali i u svijetu, nije čuo što se dogodilo u Zagrebu tijekom izolacije i karantene zbog COVID-a, tako da dio stranaca koji već sada dolazi, ne zna uopće ili zna vrlo malo što se dogodilo 22.03. Mislim da je na nama, kao vodičima, koji interpretiramo i pripovijedamo o gradu, da potres upotrijebimo kao „alat“ kojim gostima približavamo naš duh, dajemo točne i precizne činjenice što se dogodilo, i možda dodatnim pričama i akcijama (neke su već u pripremi) pomognemo i konkretno uz pomoć stranih gostiju i partnera iz brojnih tour operatora i turističkih agencija, da se nešto u Zagrebu na takav način obnovi. Moje je mišljenje da sadašnji potres možemo iskoristiti da objasnimo što je sve nakon Velikog potresa nastalo, možda puno jasnije i plastičnije nego smo to mogli prije, sada kad smo ga doživjeli na vlastitoj koži.
Na kraju nam je ispričala da je za vrijeme potresa koji ju je inspirirao za novu turističku turu bila na Vrbanima u svom kvartu, u potpunosti budna, točno 10 minuta prije prvog potresa.
- I dobro se sjećam da sam bila ljuta na sebe zašto sam budna taman iza 6, kada mi je ovo prva slobodna nedjelja nakon skoro dva mjeseca, jer nam je krenula izolacija, sve je pozatvarano, nisam mogla raditi ni s domaćim, ni sa stranim gostima, i mogla sam se u dugo vremena naspavati. Ustala sam, krenula nešto pospremati, kad je odjednom nastao najjeziviji zvuk koji sam ikada čula u životu. I ne mogu ni zamisliti, već samo suosjećati s našim dragim sugrađanima u samome epicentru potresa te onima u strogome centru i Donjem gradu, što su oni doživjeli, kad smo to mi ovdje u puno novijem kvartu, i podosta udaljeni, tako grozno čuli. Kad se sve počelo tresti imala sam osjećaj da se tlo pretvorilo u kipuću, vruću vodu u loncu koja doslovno kuha pod nogama i da će se svi zidovi primaknuti sredini stana. I nakon toga se jako malo sjećam, osim da sam, valjda po automatici, odmah krenula napisati mojim roditeljima u Istri da sam dobro, ali da je bio potres, i tražila na Facebooku da mi se prijatelji i kolege jave koje je stanje kod njih. Nakon toga, nedostaje mi od jedan dio vremena pamćenja. Ne znam kako sam se spremila, obukla, uzela sve potrebne stvari, kao da mi je netko prebrisao to vrijeme. I jako sam zahvalna što imam predrage susjede s kojima sam, koliko god smo mogli poštovati udaljenost, provela vani nekoliko sati, hodajući, razgovarajući, da u društvu pokušamo kako-tako zadržati pribranost. I ponavljam, zato ne mogu ni zamisliti, već samo iskreno suosjećati s našim dragim ljudima koji su ostali bez svojih kuća, stanova, svega što su gradili cijeli život. Riječ šok je preslaba za ono što su oni prošli, i što je zapravo osjetila velika većina ljudi tog jutra. Bezbroj puta sam o Velikom potresu iz 1880. pričala svojim stranim turistima, i uvijek im govorila kako se naš grad ujedinio i udružio nakon potresa, i to je priča koju želim i namjeravam ponavljati i ispričati kako našim domaćim gostima, tako svakome stranome gostu koji dođe u Zagreb od sada na dalje. Da čuju što nas je zadesilo i da znaju da nam nije tako lako slomiti duh - poručila je za kraj.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
