VJEČNO PITANJE
FOTO Jesmo li sami u svemiru? Dio struke misli da se civilizacije skrivaju u strahu od uništenja...
Što se krije iza te tišine? Odgovori su jednako maštoviti koliko i zastrašujući. Možda smo u "tamnoj šumi", kako je to opisao pisac Cixin Liu, gdje se svaka civilizacija skriva u strahu da ne bude uništena od prve koja je primijeti. Ili su napredne civilizacije već prešle u digitalni oblik i sada "spavaju"?A možda smo naprosto prvi, usamljeni pioniri u galaksiji koja tek čeka da se život probudi.
Astrobiologija se fokusira na pronalazak primitivnog života, vjerojatno mikrobnog, unutar našeg Sunčevog sustava. Glavni kandidati su Mars, za koji znamo da je nekoć imao tekuću vodu, te ledeni mjeseci Jupitera i Saturna. Posebno su intrigantni Jupiterov mjesec Europa i Saturnov Enkelad, za koje se vjeruje da ispod debelih ledenih kora skrivaju goleme oceane tekuće vode. Voda iz Enkeladovih gejzira, koju je analizirala sonda Cassini, sadržavala je složene organske molekule, što ga čini jednim od najizglednijih mjesta za pronalazak života.
Sredinom 20. stoljeća, dok je radio na projektu Manhattan, nobelovac Enrico Fermi postavio je jednostavno, ali duboko pitanje koje i danas proganja znanstvenike: "Gdje su svi?". Njegova logika, danas poznata kao Fermijev paradoks, temelji se na zapanjujućoj diskrepanciji. Naša galaksija, Mliječna staza, sadrži između 200 i 400 milijardi zvijezda. Mnoge od njih su milijardama godina starije od našeg Sunca. Čak i uz najkonzervativnije procjene, trebalo bi postojati na tisuće, ako ne i milijuni, tehnološki naprednih civilizacija.
Neke od njih imale su dovoljno vremena da razviju međuzvjezdano putovanje i koloniziraju galaksiju. Pa ipak, ne vidimo nikakve dokaze – ni sonde, ni radiosignale, ni artefakte. Svemir je sablasno tih.
Astrofizičar Frank Drake pokušao je 1961. godine kvantificirati ovu neizvjesnost svojom slavnom jednadžbom. Drakeova jednadžba procjenjuje broj komunikativnih civilizacija u galaksiji množenjem niza faktora, poput stope formiranja zvijezda, broja planeta u "nastanjivoj zoni" i vjerojatnosti da će se na takvim planetima razviti inteligentan život. Iako je jednadžba više misaoni eksperiment nego precizan izračun jer su mnoge varijable nepoznate, ona služi kao ključni okvir za organiziranje potrage.
Moderna potraga za izvanzemaljcima odvija se na dva glavna fronta: potraga za bilo kakvim oblikom života (biopotpisi) i potraga za tragovima tehnologije (tehnopotpisi).
Astrobiologija se fokusira na pronalazak primitivnog života, vjerojatno mikrobnog, unutar našeg Sunčevog sustava. Glavni kandidati su Mars, za koji znamo da je nekoć imao tekuću vodu, te ledeni mjeseci Jupitera i Saturna. Posebno su intrigantni Jupiterov mjesec Europa i Saturnov Enkelad, za koje se vjeruje da ispod debelih ledenih kora skrivaju goleme oceane tekuće vode. Voda iz Enkeladovih gejzira, koju je analizirala sonda Cassini, sadržavala je složene organske molekule, što ga čini jednim od najizglednijih mjesta za pronalazak života.
S druge strane, potraga za inteligentnim životom, poznatija kao SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence), usmjerena je na osluškivanje svemira.
Od prvog eksperimenta Franka Drakea 1960. godine, radio-teleskopi su desetljećima skenirali nebo u potrazi za uskopojasnim signalima koji se ne mogu objasniti prirodnim fenomenima. Iako do danas nije zabilježen nijedan potvrđen signal, tehnologija napreduje. Projekti poput Breakthrough Listen, s budžetom od sto milijuna dolara, danas koriste najosjetljivije svjetske teleskope, poput kineskog FAST-a, za najopsežniju pretragu u povijesti. Uz radio valove, znanstvenici sve više razmatraju i potragu za optičkim signalima – kratkim, snažnim bljeskovima lasera koji bi mogli služiti kao međuzvjezdani svjetionici.
Posljednjih nekoliko godina donijelo je dramatičan zaokret u službenom stavu prema neidentificiranim pojavama na nebu. Termin NLO (neidentificirani leteći objekt) zamijenjen je službenijim akronimom UAP (neidentificirani anomalni fenomeni), a tema je prešla iz domene folklora u područje nacionalne sigurnosti.
Počevši od 2017. godine, kada je New York Times objavio izvješće o tajnom programu Pentagona za proučavanje UAP-a, američka vlada postala je znatno transparentnija. Kongres je održao nekoliko saslušanja na kojima su visoki vojni i obavještajni dužnosnici svjedočili pod prisegom, potvrđujući postojanje objekata koji se kreću na načine koji prkose poznatim zakonima fizike i aerodinamike.
Uspostavljen je i poseban ured, AARO (All-domain Anomaly Resolution Office), sa zadatkom da prikuplja i analizira izvješća iz svih grana vojske. Službeni zaključak do sada glasi: UAP-i su stvarni, predstavljaju potencijalnu prijetnju zračnoj sigurnosti, ali ne postoje dokazi koji bi ih izravno povezali s izvanzemaljskim podrijetlom.
Ovaj novi val interesa potaknuo je i ozbiljne znanstvene inicijative, poput projekta Galileo harvardskog profesora Avija Loeba, koji ima za cilj postaviti mrežu teleskopa visoke rezolucije diljem svijeta kako bi se UAP-i sustavno i znanstveno proučavali, neovisno o vladinim izvješćima.
Budućnost potrage nikada nije bila svjetlija. Svemirski teleskop James Webb (JWST) otvorio je novo poglavlje u proučavanju egzoplaneta. Njegova sposobnost analize atmosfera dalekih svjetova omogućuje potragu za plinovima koji bi mogli biti biopotpisi.
Istovremeno, znanstvenici se vraćaju starim podacima. Nedavna ponovna analiza podataka prikupljenih kroz projekt SETI@home, u kojem su milijuni ljudi diljem svijeta donirali procesorsku snagu svojih računala, izolirala je stotinjak obećavajućih signala koji se sada detaljnije provjeravaju.
Potraga za izvanzemaljcima prešla je dug put. Više nismo samo pasivni promatrači, već aktivni tragači, opremljeni znanošću i tehnologijom. Velika kozmička tišina i dalje traje, ali svaki novi otkriveni planet i svaki analizirani signal korak su bliže odgovoru na prastaro pitanje. Hoćemo li jednog dana saznati da nismo sami ili da je naša mala plava točka jedini svjetionik života u nepreglednom oceanu svemira, ostaje velika nepoznanica...
Što se krije iza te tišine? Odgovori su jednako maštoviti koliko i zastrašujući. Možda smo u "tamnoj šumi", kako je to opisao pisac Cixin Liu, gdje se svaka civilizacija skriva u strahu da ne bude uništena od prve koja je primijeti. Ili su napredne civilizacije već prešle u digitalni oblik i sada "spavaju", hibernirajući milijardama godina dok svemir ne postane hladniji i pogodniji za superračunanje? A možda smo naprosto prvi – usamljeni pioniri u galaksiji koja tek čeka da se život probudi.
No, dok se znanstvenici i vlade drže opreza, popularna mašta već je odavno popunila praznine. Priče o susretima s NLO-ima stvorile su čitav panteon navodnih posjetitelja. Najpoznatiji su "Sivi" – niska bića velike glave i golemih crnih očiju, navodno odgovorni za otmice i medicinske eksperimente. Njihova suprotnost su visoki, plavokosi "Nordijci", koji se često opisuju kao dobronamjerni čuvari čovječanstva. U mračnijim kutovima teorija zavjere vrebaju "Reptili", gušteroliki humanoidi koji navodno iz sjene kontroliraju svjetske vlade. Iako za postojanje ijednog od njih nema ni trunke dokaza, ove priče pokazuju duboku ljudsku potrebu da se nepoznatom nebu da lice, bilo ono prijateljsko ili zastrašujuće.
