Uvijek se priča o tome kako imaju tri mjeseca godišnjeg odmora na ljeto, što nije potpuna istina, nerijetko se u njih upire prstom kada dijete ima loše ocjene, umjesto da se fokus prebaci na dijete koje je lijeno...
Viral
Komentari 7Uvijek se priča o tome kako imaju tri mjeseca godišnjeg odmora na ljeto, što nije potpuna istina, nerijetko se u njih upire prstom kada dijete ima loše ocjene, umjesto da se fokus prebaci na dijete koje je lijeno...
Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba. I to vam doba, uz prijatelje iz razreda, svakako obilježavaju vaši učitelji i učiteljice, profesori/profesorice. Ne cijenimo ih dovoljno, a kad prođemo srednju školu, možda dođemo i do fakulteta, shvatimo koliko su nas zapravo naučili. I koliko smo ih malo tada poštivali.
U ovo doba pandemije smo tek shvatili koliko se daju za klince i koliko su se spremni prilagoditi i izvanrednih situacijama koje su nas zadesile kroz 2020. godinu.
Uvijek se priča o tome kako imaju tri mjeseca godišnjeg odmora na ljeto, što nije potpuna istina, nerijetko se u njih upire prstom kada dijete ima loše ocjene, umjesto da se fokus prebaci na dijete koje je lijeno i ne želi učiti.
Na jednom mjestu skupili smo najčešće predrasude o zanimanju učitelja i profesora.
Netočno, imaju gotovo jednako godišnjeg odmora kao i svi ostali koji ne rade u školama. Dapače, sjednice im traju nekad i do sredine srpnja, a počinju već sredinom kolovoza. Uostalom, treba im odmor od 'svakakvih' učenika.
Prije nego što kažete da vas profesor/ica mrzi, zapitajte se koliko ste stvarno učili za ispit i kako ste se ponašali na njegovim/njezinim predavanjima. Čast iznimkama.
Kad provedete 5 i više godina na fakultetu, pa nakon toga prolazite kroz raznorazne prakse i u početku radite za minimalac, shvatit ćete da je svaki predmet bitan.
5-minutni testići, usmeno ispitivanje i ostali strahovi učenika na kraju se ispostave korisnim jer su jedino što učenika tjera na konstantno učenje i ponavljanje gradiva.
To je otprilika jednako onome: 'E, da sam svaki dan došao doma i samo prelistao gradivo toga dana...'
Istina je da su udžbenici preplavljeni nebitnim informacijama i da im nedostaje 'bitnog' gradiva, ali profesori većinom s učenicima rade upravo ono što je u udžbenicima i radnim bilježnicama, rijetko kad van tog.
Neki da, neki ne. Ovisi jeste li naletjeli na mlađahnog učitelja/učiteljicu koja je tek izašao/izašla s faksa i zna sve 'cake' modernog doba, pogotovo kako digitalnim prikazom gradiva zainteresirati djecu internertskog doba. Ako naletite da staru gardu koja se ne zna prilagoditi i digitalizirati, da, vrhunac dana će vam biti prepisivanje gradiva s nečeg ovakvog:
Danas su djeca sve zahtjevnija. Postoje ona s poremećajem koncetrancije, s ovim ili onim problemima... Njih je 30-ak takvih u razredu, ili možda manje, a ostatak je učenika uzoran i vrijedan. Zar nije nepravedno prema onima koji su uzorni, veliku većinu sata posvetiti onome koji zabušava ili mu ne ide? Vjerujemo da se i njima takvima posvete, ali takva djeca ponekad istiskuju i veliku dozu predanosti i energije...
Ovo je takva istina da ne može biti veća! Nekad se djecu pitalo zašto imaju loše ocjene u školi, danas se pita učitelje zašto je to tako jer su, prema nekim roditeljima, upravo njihova djeca ta koja su zakinuta...
Pa nisu bodovi i ocjene kruške i jabuke da se samo tako dijele. I njih se treba zaslužiti, a ako se kod nekog učenika vidi kontinuirani napredak, naravno da će se taj trud i nagraditi 'poklanjanjem' boda na testu jer ti upravo on fali do bolje ocjene...
Kad ulazi u razred, već mu po licu vidite da je bijesan. I onda bude strah i trepet. Istina, po pokretima tijela, facijalnim ekspresijama i tonu glasa učenici mogu bez problema uvidjeti da postoji neki problem ili da nastavnik jednostavno ima loš dan i ne da mu se. Iako, učitelji bi trebali svoje privatne probleme ostaviti doma. Trebali bi i mi pa to ne radimo baš uvijek.
Iako vjerujemo da to rijetko rade, sigurno za taj čin imaju opravdani razlog. A kao da je učenicima loše da im sat traje 30 minuta umjesto tih ponekad predugih 45...
Jedan nastavnik, zaposlen puno radno vrijeme, predaje otprilike 20 nastavnih sati u tjednu. To je 900 minuta (iliti 15 sati) potpune koncentracije. Bez prekida, pauza, provjeravanja emaila, facebooka, ili vijesti, piše h-alter.org.
Nastavnici ne samo da trebaju biti stručni u svom području, nego moraju stvoriti okruženje koje je podobno za učenje u razredu u kojem se nalaze. Svake godine morate biti spremni proučiti nove udžbenike i druge materijale i odrediti kako ćete ih koristiti u nastavi. Ako ste ikad morali nešto izlagati ili suvislo govoriti pred skupinom ljudi znat ćete da samo izlaganje nije kraj priče, piše h-alter.org.
Učenje i podučavanje su ozbiljni, emotivni i osobni procesi, pa ćete u učionici iskusiti neposredan dojam izloženosti i iskrenosti. Taj oblik interakcije nećete pronaći u takozvanom "stvarnom" radnom svijetu, gdje se možete skrivati iza "ozbiljnih" emailova, zakona ili viših sila, piše h-alter.org.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+