Branitelji i udruge pozivaju se na Deklaraciju o Domovinskom ratu i zaštitu osjećaja branitelja. Ipak, zaboravlja se da je Sabor prije 20 godina usvojio Deklaraciju o antifašizmu koja se postojano ignorira i često krši.
News
Komentari 121
Branitelji i udruge pozivaju se na Deklaraciju o Domovinskom ratu i zaštitu osjećaja branitelja. Ipak, zaboravlja se da je Sabor prije 20 godina usvojio Deklaraciju o antifašizmu koja se postojano ignorira i često krši.
Ministar branitelja Tomo Medved apelira da se kroz kulturne programe ne vrijeđaju osjećaji branitelja i njihovih obitelji.
Koliko je to samo pojedinačnih osjećaja, kakvi su to osjećaji, kako će se ti osjećaji kontrolirati, na što se sve ti osjećaji odnose?
A splitski veterani i braniteljske udruge traže da se "odmah prestanu financirati kulturni programi, manifestacije ili projekti koji vrijeđaju dostojanstvo hrvatskog naroda i Republike Hrvatske, lažno prikazuju događaje iz Domovinskog rata, negiraju ili iskrivljuju borbu hrvatskog naroda za samostalnost i slobodu, djeluju suprotno Deklaraciji o Domovinskom ratu".
Deklaraciji koju je svojedobno donio SDP s partnerima u Hrvatskom saboru.
I koja ne samo da je demantirana haškim presudama u kojima se spominje sudjelovanje hrvatskog državnog vodstva u ratu u Bosni i Hercegovini, već i koja upozorava da moderna Hrvatska "prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približavanja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu".
Treba li onda u tom kulturnom smislu zabranjivati predstave i kulturne manifestacije koje vrijeđaju nečije osjećaje? Je li to praksa koja odgovara "demokratskim standardima suvremenog zapadnog svijeta"?
I otkad se branitelji koji u priopćenjima brane HDZ pozivaju na deklaraciju koju je donio SDP? Nakon što su u dva navrata svojim demonstracijama, prosvjedima i nasilnim jurišima rušili upravo taj SDP?
Pa ipak, kad se već u javnom prostoru nabacujemo deklaracijama, zašto se nitko u ovom trenutku ne poziva na Deklaraciju o antifašizmu?
Vladimir Šeks kao predsjednik Hrvatskog sabora potpisao je prije točno dvadeset godina deklaraciju usvojenu povodom 60. obljetnice borbe protiv fašizma u kojoj se spominju odredbe na čijem rušenju se danas, kao i u protekla dva desetljeća, aktivno radi.
Primjerice, u njoj se naglašava da su "vrijednosti i visoki doprinos hrvatskog naroda u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu ugrađeni u temelje samostalne Republike Hrvatske, u izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske, kojima su afirmirane i Odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske".
Dok se danas negira antifašizam i antifašistički temelji Republike Hrvatske i promovira ustaštvo i NDH kao izraz povijesne težnje hrvatskog naroda, kao dio Domovinskog rata i temelj hrvatske države.
Deklaracijom se potvrđuje da su "temeljne vrijednosti antifašizma jednoznačno prihvaćene u Republici Hrvatskoj" i "poziva se na trajnu afirmaciju i njegovanje antifašističkih vrijednosti te zaštitu i očuvanje stečevina antifašizma".
Na čijem se rušenju, negiranju, osporavanju i omalovažavanju postojano radi, i to ne samo tijekom ove Thompsonovim mitingom inspirirane kleronacionalističke revolucije, obilježene "dvostrukim konotacijama", ustaškim simbolima i pozdravima, veličanjem ustaškog režima.
Osim toga, Deklaracija podsjeća da su "temelji Europske unije povezani s pobjedom nad fašizmom i pridružuje se europskom opredjeljenju za demokraciju, slobodu, toleranciju, solidarnost i odbacivanje svakog oblika ekstremizma i totalitarizma".
Zaključuje da se "antifašistički pokret ne smije izjednačavati s ideologijom komunizma". I da, apelira na "očuvanje antifašističke spomeničke baštine kao općeg kulturnog dobra i ukupne zaštite i afirmacije temeljnih vrijednosti antifašizma kao zalog civilizacijske budućnosti i demokratskog europskog opredjeljenja".
Pa ipak, mnogi danas na konzervativnoj i klerikalnoj desnici, među braniteljima, navijačima, političarima, svećenicima, pjevačima, odbacuju antifašizam, čak se javno izjašnjavaju protiv njega, progone "jugokomuniste", a branitelji prosvjeduju protiv kulturnih manifestacija kojima će se "djeca odgajati kao antifašisti".
Tko onda danas vrijeđa osjećaje antifašista?
Koliko su ti osjećaji antifašista povrijeđeni od 1990. godine do danas, a naročito nakon donošenja (HDZ-ove) Deklaracija o antifašizmu?
Povijesni revizionizam, navodna istraživanja o Jasenovcu, veličanje i afirmacija ustaških zločinaca, promocija ZDS-a, micanje Trga maršala Tita iz Zagreba, desničarski udar protiv svega što se temelji na antifašističkom nasljeđu, kao temelju moderne Hrvatske i moderne Europe.
Tko, dakle, brani osjećaje antifašista?
Možda oni koji i sami gaze po nasljeđu Domovinskog rata koji je, prema Deklaraciji, trebao voditi prema demokratskim standardima suvremenog zapadnog svijeta i približavati Hrvatsku tom svijetu u "političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu".
Pa se zabranjuju predstave koje se ne uklapaju u ideološki i politički narativ voditelja i organizatora ove kleronacionalističke revolucije. Pa se prijeti nasiljem svima koji stanu na put tim revolucionarima. Pa se poziva na cenzuru umotanu u floskulu o "zaštiti osjećaja branitelja i njihovih obitelji".
Premda su ti osjećaji mogli biti narušeni i kad se poštivala jedna od odredbi Deklaracije o Domovinskom ratu, ona o procesuiranju ratnih zločina, pa i onih hrvatskih.
Onda kad se sudilo Branimiru Glavašu i kad se osudilo Tomislava Merčepa i kad je osuđen Mirko Norac i kad su osuđeni akteri Lore i Mihajlo Hrastov zbog Koranskog mosta i mnogi drugi.
Kad se već pozivaju na jednu deklaraciju, koju ni sami nisu dobro proučili, bilo bi dobro da zabranitelji i njihovi sponzori bace oko na drugu deklaraciju, onu koja bi trebala štititi hrvatsku državu upravo od revolucije koju sami podupiru.
Pa da se Domovinski rat približi antifašizmu, a ne povezuje s HOS-om i ZDS-om. I ne koristi kao opravdanje za cenzuru, nasilje, prijetnje i ideološku revoluciju.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+