Već neko vrijeme objavljujemo serijale tekstova pod zajedničkim nazivnikom “feudalna Hrvatska”. Zašto feudalna? Zato što se vladajući HDZ po mnogočemu ne razlikuje od okrutnog i gramzivog Franje Tahija, koji je svojim podređenim kmetovima uzimao desetine u žitu. Danas, nekoliko stoljeća kasnije, ne otimaju vam žito, nego su našli mnogo perfidnije načine da nas cijede.
Pa se ta pljačka, upakirana u celofan kapitalizma i demokracije, naziva nameti, prirezi, porezi, naknade, takse, provizije, komunalije... Iz naših se džepova pune državni i lokalni proračuni, da bi potom ovi suvremeni feudalci našli bezbroj načina da pod okriljem vlasti i zakona zaobiđu te iste zakone, i svime onime što su oteli od nas debljaju svoju imovinu.
Pa samo isplivavaju neprijavljene nekretnine, ili one lažno ucrtane u zemljišnim knjigama, višestruke uhljebničke funkcije, unosni poslovi s izdašnim bonusima – pljačka, manipulacija i kriminal. A često ni ne moraju zaobilaziti zakone, jer ih donose tako da sebe učine nedodirljivima.
Oni s Markovog trga tim su zakonima zaštitili lokalne šerife te im dali neograničeno polje djelovanja i odriješene ruke da otimaju i grabe. I sada na sve sliježu ramenima i kažu da su nemoćni. Naravno, nemoćni ste nakon što ste lokalne uhljebe učinili moćnima.
No postoji jedna bitna razlika u odnosu na 1573. godinu. Ne moramo u bune kretati naoružani drvenim vilama, i ne može nam nitko na glavu staviti užarenu krunu.
Kao građani imamo pravo, snagu i moć da prokazujemo feudalni kriminal. Da upiremo prstom u te gramzive predatore, da ih prozivamo imenom i prezimenom. Da kopamo po njihovim imovinskim karticama, primanjima i svemu onome što nisu stekli poštenim radom. I da za tri mjeseca, kada budu lokalni izbori, uključimo savjest i mozak. Olovka koju ćemo tada držati u ruci je u odnosu na drvene vile kmetova nuklearno oružje. Mi smo ti koji im dajemo vlast. I mi smo ti kojima moraju odgovarati, koji ih imaju puno pravo prozivati
