Hrvatska odgovara rentijerima i mafiji. Dugo ćemo propadati...

Imamo dvije vijesti. Najprije loša. Nećemo uspjeti. Du du du, nema nam pomoći…

Šalu na stranu, ozbiljna analiza doista vodi prema zaključku da ćemo nastaviti istim putem još godinama. Prvo, u Hrvatskoj se – ovaj uvid dugujemo dr. Borisu Podobniku – formirala moćna, nesavladiva koalicija nesposobnih.

Oni drže vodeće stranke, javna poduzeća, sudove, oni nameću pravila igre, određuju kadrove, kriterije podobnosti i nepodobnosti. O tome tko će pobijediti na natječaju za Miss ne odlučuje ljepota nego žiri, rekao je jednom neki američki ekonomski genij. Na svim važnim mjestima u nomenklaturi su odabrani ljudi, koji će gurati sebi slične. Tu dolazimo do drugog mjesta analize.

Svi oni kojima se ovo stanje ne sviđa i spremni su natjecati se u ozbiljnijoj ligi odlaze na Zapad ili Sjever. Tako se u Hrvatskoj rješava problem nezaposlenosti; oni koji odlaze (treće) šalju stotine milijuna eura tzv. doznaka i time održavaju socijalni mir u zemlji.

Četvrto, Hrvatska će u dogledno vrijeme dobiti milijarde Covid-19 eura, koji će ojačati kleptokratski, klijentelistički sustav, a on će osigurati još veću moć šefu vlade i HDZ-a.

Peto, dodatnih 600 milijuna eura za obnovu Zagreba bit će strašno oružje u rukama zagrebačkoga gradonačelnika, bez obzira na tko će formalno držati ključeve blagajne. Uz ovakve politike nečinjenja i oslanjanja na doznake, Hrvatska će postati zemlja ugodnog života za zaposlenike dijela javnog sektora, vlasnike apartmana, korisnike EU subvencija, političare i mafiju. Ostali će bježati, a oni koji ostaju ovdje sigurno se neće “množiti i napučivati zemlju”. To je cijena koju ćemo platiti za nečinjenje.

Pretvoriti ovakvu zemlju u golemi starački dom i utočište rentijera smrtni je grijeh struktura, ali i onih koji ih biraju. A sada dobra vijest: uz ovakve resurse nećemo ni propasti, samo ćemo propadati.

Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine…