Da je barem Gordan Jandroković toliko vremena i pažnje posvetio otpadu u Gospiću koliko je posvetio priči o Srbiji i njezinu oružju. Upozorenjem na ofenzivno oružje Srbije trebao je zasjeniti najavu prosvjeda Gospićana.
News
Komentari 31
Da je barem Gordan Jandroković toliko vremena i pažnje posvetio otpadu u Gospiću koliko je posvetio priči o Srbiji i njezinu oružju. Upozorenjem na ofenzivno oružje Srbije trebao je zasjeniti najavu prosvjeda Gospićana.
Gordan Jandroković obraćao se hrvatskim veleposlanicima, konzulima i vojnim izaslanicima, ali zapravo je pripremio govor za televizijske kamere kako bi poslao poruku domaćoj i europskoj javnosti.
"Srbija se naoružava ne samo obrambenim oružjem, nego i ofenzivnim, napadačkim. I to treba reći našim zapadnim saveznicima. Ne bježati od toga", poručio je jučer predsjednik Hrvatskog sabora.
Upro je prstom u Aleksandra Vučića kako bi javnosti skrenuo pogled s Gospića i Andreja Plenkovića.
Zašto je Jandroković poslao tako dramatičnu poruku javnosti, nakon što su on i premijer Plenković mlako, gotovo nikako, reagirali na slične izjave Zorana Milanovića u kojima je predsjednik države postavljao pitanje zašto hrvatski saveznici ujedno naoružavaju i susjednu Srbiju.
Sad je Jandroković s debelim zakašnjenjem, ali s vrlo jasnom namjerom, potencirao prijetnju Srbije i njezino opremanje ofenzivnim naoružanjem.
Gledajte svi u Srbiju kako ne biste gledali u Gospić.
Naravno, ovu Jandrokovićevu izjavu spremno je dočekao i srbijanski lider Vučić koji se zahuktao u svojoj kampanji za putinovsko održavanje na vlasti svim metodama i pod svaku cijenu. Politički napadi iz Hrvatske tradicionalno njemu, njegovim medijima i biračima sjednu "k'o budali šamar".
Sad se i Vučić može prepirati s hrvatskim kritičarima, skretati pažnju domaće javnosti s konkretnih problema i mobilizirati podršku biračke baze. "Ne znam kako ću noćas spavati kada Hrvatska obavijesti svoje zapadne saveznike da se Srbija naoružava ofenzivnim, napadačkim oružjem", kazao je Vučić. "Umislili ljudi da žive u nekom prošlom vremenu, ali prošlo je to vrijeme da s nekim ambasadorom na tenku protjeruju ljude".
I tako, Jandroković je pomogao Vučiću da lansira par generičkih propagandnih doskočica, kao što je pomogao Plenkovićevoj vladi da s naslovnica novina i iz informativnih emisija makne Gospić i najavljeni prosvjed petog rujna u Zagrebu.
Osim toga, tko želi sada prosvjedovati protiv Plenkovićeve vlade, udarati je i rušiti, kad nas predsjednik Sabora upozorava da se nalazimo na nišanu ofenzivnog oružja u rukama Vučićeve Srbije?
I tko više tvrdi da je toksični otpad prijetnja Hrvatskoj? Sad su to Vučićeve rakete.
"Nove političke elite često ne razumiju prostor bivše Jugoslavije niti se sjećaju velikosrpske politike Slobodana Miloševića i raspada bivše države", reče predsjednik Sabora, ležernim tonom, osunčan i opušten, pomalo čak i nasmiješen.
Kao da ne govori o prijetnji nove agresije iz Srbije.
Malo se pred kamerama šalio s kolegama veleposlanicima, starim znancima i prijateljima, a onda plasirao poruku koja gotovo zove na mobilizaciju. I opet će HDZ braniti Hrvatsku. Možda ne pred otpadom, ali pred srpskim raketama.
Jandrokovićev govor pred veleposlanicima i kamerama koji je mogao biti i jedan e-mail, trebao je okupirati medije i skrenuti pažnju javnosti s Gospića i činjenice da se Ličani spremaju doći pod Plenkovićev prozor, nakon što se otrovni otpad u Plenkovićevu mandatu istovarivao pod njihove prozore.
I nije sad Jandrokoviću bitan toksični otpad, on je brzo sazvao i raspustio Hrvatski sabor nakon što su odbili Milanovićeve zaključke, već je bitna prijetnja Vučićevom Srbijom.
Prijetnjom koju ni Vučić nije odbacio ni demantirao jer mu ona daje prestiž, važnost i utjecaj u domaćoj i europskoj javnosti.
Uglavnom, kad god im voda - ili otpad - dođu do grla, Vučić i HDZ mogu se pouzdati u međusobno koškanje.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+