Jankovac - biser Slavonije i neponovljivi doživljaj Papuka

O Jankovcu se, zbog iznimne ljepote prirode, govori kao o biseru Slavonije. Opravdano, jer će posjetitelju zastati dah dok bude gledao obrušavanja vode niz trideset metara visoku liticu, a romantični ugođaj ponudit će mu šetnja uz tiha jezera gdje samo pastrva narušava mir staklaste površine vode. Osluškujući šuštanje lišća pod krošnjama stoljetnih stabala bukve, koja pružaju splet svojega korijenja po plitkom humusnom sloju, učvrščujući se za stijene što pamte najstarije dane ovoga kraja, i posjetitelj će biti opčinjen tim trajanjem. Žubor potoka i pjev ptica bit će umilna glazba za uši svakoga zaljubljenika u prirodu. Tek kad sve to osjeti, shvatit će odluku „grofa” Jankovića, koji je ovdje odlučio živjeti i ovo mjesto odabrao za svoj konačni smiraj.

Osnovno obilježje krajoliku Park-šume Jankovac daje šumska vegetacija. Uz jezera, potoke i izvore razvila se I bujna močvarna vegetacija s dekorativnim, ali i rijetkim I ugroženim biljnim vrstama. Dosad je na području Jankovca otkriveno oko 500 vrsta biljaka. Zbog uvjeta staništa, a osobito raznolike geološke podloge, vrsta tala i mikroklimatskih uvjeta ovdje nalazimo pet različitih šumskih zajednica. Prevladavaju gorske bukove šume koje zauzimaju više od 80 posto područja, a na manjoj površini i južnim pristupima raste šuma hrasta kitnjaka. Šuma gorskoga javora i jasena pokriva najhladnije dijelove ovoga podruèja, na kojima se snijeg dugo zadržava, a pojačana je vlažnost tla. Šume Jankovca su i najveći kompleks starih šuma Parka prirode Papuk (stare su i više od stotinu godina), a pojedine podsjećaju na prašume.

Njihov je živi svijet, zajedno s biljkama i životinjama vodenih staništa, pravi biser biološke raznolikosti. Na području je dosad otkriveno više od 1500 životinjskih vrsta. Upravo je na izvoru Jankovačkog potoka otkriven i endem Parka prirode Papuk. To je maleni pužić Graziana papukensis koji živi u pukotinama sedrenih stijena na izvoru.

Jedna su od prirodnih zanimljivosti Jankovačke doline stijene nastale u različitim razdobljima geološke prošlosti planeta Zemlje. Od ulaza u dolinu do špilje Maksima Bojanića, na udaljenosti od samo 400 metara, sažeta je i vidljiva gotovo 400 milijuna godina stara geološka prošlost Jankovca i planine Papuk. Velebni, veliki blokovi migmatita, najstarijih stijena Jankovca, sa još nekim metamorfnim stijenama izgrađuju najveći dio Papuka. Potkraj paleozoika, prije otprilike 260 milijuna godina, na migmatitima se talože kontinentalni sedimenti (konglomerati i pješčenjaci), nastali erozijom istih tih temeljnih stijena.

Na početku nove geološke ere mezozoika, prije otprilike 250 milijuna godina, u tadašnjem velikom svjetskom oceanu Tetisu nastaju sedimenti sa zanimljivim fosilima te vapnenci i dolomiti čije karakteristićne morfološke, krške odlike u obliku špilja, vrtača i jama, nalazimo i na Jankovcu. Najmlađe naslage na Jankovcu odnose se na stvaranje sedre uz pomoć sedrotvornih mahovina i alga, procesa koji je započeo prije pet tisuća godina, a traje i danas. Odraz je sadašnjih geoloških procesa i stvaranje potočnih nanosa koji nastaju erozijom stijena kroz koje prolazi voda. Pojava brojnih izvora i bogatstvo vode takoðer je posljedica odnosa zamršenih geoloških procesa svih navedenih stijena na Jankovcu.