Najslađe stablo: Bez kakaovca nema ni čokolade

Glavni sastojak čokolade je kakaov prah, koji se dobiva od sjemenki kakaovca. Plod kakaovca raste na zimzelenom stablu u tropskim šumama, odnosno u vlažnoj klimi s mnogo padalina. Stablo se mora nalaziti u sjeni visokih stabala. Ovo “čokoladno drvo” svi bismo voljeli imati u svom vrtu, no u našim krajevima, nažalost, ne uspijeva. 

Najpogodnija temperatura za razvoj je između 25 i 35 Celzijevih stupnjeva. Nagađalo se da je divlji kakaovac rastao sve od jugoistočnog Meksika do rijeke Amazone, no novija istraživanja pokazuju da je ipak stigao s tropskih područja Amazone, a poslije se raširio sve do Sjeverne Amerike. 


Danas najbolje uspijeva u ravničarskim područjima ispod Anda te oko rijeka Amazone i Orinoco. A kako se proširio svijetom? 
Kristofor Kolumbo donio je sjeme kakaovca na španjolski dvor, no tek nešto kasnije zloglasni španjolski osvajač Hernando Cortez 1519. probao je na dvoru kralja Montezume “gorku vodu”. Kad se desetak godina kasnije vratio u Španjolsku, sa sobom je donio i čokoladni napitak nazvan “cho-co-lah-tay”. 

Godine 1615. taj se napitak prvi put pojavio na kraljevskom vjenčanju u Francuskoj, a 1662. godine doputovao je, pod nazivom “chocolata”, u Englesku. Čokolada kakvu poznajemo danas je novijeg datuma, i to zahvaljujući Nizozemcu Conradu J. van Houtenu, koji je 1828. godine patentirao hidrauličnu prešu, koja je mrvila zrna kakaovca iz kojeg nastaje kakao prah.

Magični kakaovac

Riječ kakao potječe od astečkog naziva za kakaovac  “cacahuatl”. Kakaovac je prvo uspijevao u Srednjoj Americi.

Ljudi se moraju popeti na drvo da ga dohvate...

Kakaovac može narasti do pet ili šest metara u visinu, a raste vrlo brzo. Krupni plodovi u obliku krastavaca u početku su zeleni, a kad sazriju i dobiju smeđu boju, spremni su za branje. U plodu je šezdesetak sjemenki u pet redova. Ljudi se moraju penjati na drvo da bi ih dohvatili.