Nemoje se ugledati na njih: Ljame pljuju kad su ljute

Bliski su rođaci devama, no za razliku od njih - nemaju grbe. Potječu iz Južne Amerike, ali ih sad možemo pronaći u svim krajevima svijeta. Divlje ljame žive u planinama, ali i u pustinjama. One su biljožderi i mogu preživjeti jedući različite vrste biljaka. Vole biti blizu vode jer ne zadržavaju vodu dobro kao deve. Jake su i izdržljive te se zbog toga koriste za prijevoz robe u teško dostupnim mjestima. 

Vrlo su inteligentne, ali i tvrdoglave. Ako im je teret na leđima pretežak, leći će na zemlju i pljuvati, zviždati, pa čak i udariti vlasnika dok ih ne oslobodi dijela tereta. Vrlo su društvene i žive u krdima koja nekad broje i do 20 članova. U krdima je uvijek zanimljiv život. Normalna su stalna previranja i međusobne borbe mužjaka za prevlast. Uvijek se mogu pomicati prema gore, ali i prema dolje na društvenoj ljestvici, ovisno o ishodu svađe. Njihove borbe izgledaju vrlo dramatično. Tuku se prsa o prsa, hrvaju i udaraju dugim vratovima, sve kako bi protivnika izbacili iz ravnoteže. 

Ljame su poznate po pljuvanju. Obično pljuju jedne na druge kad su izazvane ili se osjećaju ugroženo te tako rješavaju nesporazume unutar krda. Znaju pljuvati i na ljude, ali je to puno rjeđe.

Domaće i divlje vrste ljama 

Postoje četiri vrste ljama: guanako, vikunja, ljama i alpaka. Prve dvije su divlje, a druge dvije domaće. Od ljamine i alpakine vune izrađuju se pokrivači i ogrtači te prostirke i zavjese.