Spomenar: Ukrasna bilježnica puna uspomena na prijatelje

Piši, riši ali znaj, listove mi ne trgaj, stihovi su koji su se obično nalazili na početku spomenara u koji su se vlasnicima u vremenima daleko prije Facebooka i bloga upisivali prijatelji i simpatije.

Spomenar je bio 60-ih i 70-ih 20. stoljeća sastavni dio školske torbe. Bila je to posebna bilježnica, koja je, po mogućnosti, morala izgledati lijepo i debelo. Za silu, mogla je biti obična školska bilježnica, ali u pravilu trebala je imati tvrde korice, pa i ključić. 

Riječ je o bilježnici koja se daje prijateljima i kolegama iz razreda da u nju upišu svoje ime uz popratni tekst kako bi vlasnik sačuvao uspomenu na njih.

Danas ih uglavnom pišu djeca do 4. razreda osnovne škole, iako sve manje, a sadržaj spomenara seli se na  Facebook i mobitele.

Riječ je o bilježnici koja se daje prijateljima i kolegama iz razreda

Ima jedan cvijetak,al' mu ne znam ime,

mislim da se zove: "Ne zaboravi me!"

Ti me pitaš koga volim. Evo da ti odgovorim,

Bolje čitaj prva slova. Evo tebi odgovora!

Kad se popneš na brdašce, stavi ruku na srdašce,

pa se sjeti mene  i moje uspomene.

Piši, riši, ali znaj, listove mi ne trgaj.

Listovi su svi na broju, prepoznat ću ruku tvoju!

Kada vidiš cvijeće,da u vazi vene,

ti se sjeti mene i moje uspomene.

Koliko se Zemlja oko Sunca kreće,

toliko ti želim radosti i sreće.