Upoznajte gospodina sporog: Puž sa sobom uvijek nosi kuću

Znate li zašto se puževi pojave poslije kiše? Po suhom tlu ne mogu “plaziti” kao kad je mokro jer im je za to potrebna velika količina sluzi. Troše do 40 posto energije na njezinu proizvodnju, pa ako imaju prilike, pratit će tragove prethodnika kako bi sačuvali energiju. Najradije se kriju u živici i iz nje izlaze tražiti hranu. Puževi su mekušci. Najčešće imaju vapnenačku ljušturu na leđima, odnosno kućicu koja ih štiti, ali ima i puževa koji su goli (golaći). Kreću se pomoću velikog stopala. Na glavi imaju velika ticala (oči u obliku mjehurića) i mala ticala koja služe za opip, ravnotežu i njuh. Puževi su uglavnom dvospolci i oplodnja je unutarnja. Poznatiji puževi na kopnu su vinogradnjak i prugasti živičnjak, a u moru su česti puž volak, priljepak, ogrc i drugi. Puževi mogu biti mesojedi (karnivora), kojima su plijen virnjaci, oblići, gujavice i drugi puževi, te biljojedi (herbivora). Kućica im je velika od tri do pet centimetara, a teži od dva do tri dekagrama.

Velike su štetočine

Dvije su velike skupine puževa koje poznajemo - puževi golaći i puževi s kućicom, a obje vrste mogu nanijeti velike štete bilju u vrtu. Za sitnjenje hrane koriste zubiće. Primjerice, puž vinogradnjak ima 170 nizova zubića sa 140-150 njih u svakom redu.

Puž je jaaaako spor

“Brzi” puževi u sat vremena mogu prijeći približno jedan metar. U jednoj noći prepužu oko 25 metara. Kako bi štedjeli energiju, kreću se u koloni. Za sobom ostavljaju sjajan sluzavi trag. Puževo meso ljudi jedu i kažu da je jako fino. Mogu živjeti šest godina.