Veliki osvajači Vikinzi stalno su ratovali, ali su i cijenili žene

Mišićavi ratnici s kacigama koje imaju rogove, divljaci, barbari koji su samo ratovali i pljačkali... To su glavni mitovi o Vikinzima, ljudima koji su u ranom srednjem vijeku živjeli na prostoru Skandinavije, današnjih Švedske, Norveške, Danske i Finske, zbog čega ih se naziva i Normanima, “ljudima sa sjevera”. 

Istina, Vikinzi jesu ratovali i jesu bili ratnici, ali nisu bili samo to. 
Zapravo, umjesto na bojištima, najveći su dio vremena provodili na svojim farmama. Bili su, dakle, prije svega, poljoprivrednici, što se odnosi čak i na one koji su sudjelovali u napadima na zapadnu Europu ili koji su, kao trgovci, plovili istočno ili zapadno. Nakon svake pljačke, rata ili puta, oni bi se vratili na svoje farme i nastavili svoj mirni život. Posebno je zanimljivo da su se ti, kako su ih smatrali, divljaci uvelike brinuli za osobnu higijenu. Arheološke iskopine otkrile su da su koristili pincete, britvice, češljeve i štapiće za uši, napravljene od životinjskih kostiju i rogova. 

Kupali su se jedanput tjedno, što je za ta vremena bilo i previše. Posjećivali su i prirodne termalne izvore, u kojima su se dodatno kupali. U ratne bi pohode također nosili čistu odjeću. Uz sve ostalo, u razdoblju u kojem su žene posebno grozno bile tretirane, Vikinzi su ih jako poštovali. Ako su htjele, i one su mogle ići u osvajanja, putovati svijetom, što su neke i činile. Druge, koje su ostajale, imale su kontrolu nad imovinom svojih muškaraca.