Vrste vjetrova na kopnu i na moru

U najvećem dijelu prošlosti pomorska je plovidba bitno ovisila o smjeru i jačini vjetra.  Ovisno o tome kakav je bio vjetar, ljudi su mogli krenuti na putovanja, moreplovci u otkrivanja novih dijelova svijeta, a gusari u osvajanja. U današnje vrijeme vjetar je važan izbor energije.

Vjetar je horizontalno strujanje zraka, a nastaje uslijed nejednakosti tlaka u atmosferi zbog meteoroloških mijena. 

Vjetar je određen brzinom, smjerom i jačinom. Brzina vjetra mjeri se pomoću anemometra a izražava se uobičajenom jedinicom za brzinu - metrima u sekundi, kilometrima na sat, čvorovima ili specijaliziranom jedinicom - beaufort (čitaj "bofor"). 

Pod smjerom vjetra se podrazumijeva smjer odakle on puše. Upravo prema tome, razlikujemo vjetrove koji pušu na kopnu i na moru.

Vjetrovi na moru

Na Jadranu zimi vjetar puše češće i jače nego u ostalim godišnjim dobima, a najčešće se, u vezi s ciklonama koje se premještaju preko Jadrana, izmjenjuju bura i jugo, pri čemu je bura češća na sjevernom, a jugo na južnom Jadranu. 

Bura (NNE do ENE)  je najpoznatiji vjetar na jadranskom obalnom području. Puše s kopna na more, uglavnom sa sjeveroistoka, a po naravi je mahovit vjetar (mahovit – puše na udare ili „refule“).  Puše po nekoliko dana, a nastaje prelijevanjem hladnog zraka iz Panonske zavale preko Dinarida na obalu. Po snazi i brzini bure posebno se ističu Rijeka, Senj, Maslenica, Split, Vrulja i Makarska, a njena učestalost opada od sjevernog prema južnom Jadranu. 

Tramontana je hladan i suh lokalni  vjetar, koji puše sa sjevera i to kratko, uglavnom do jedan dan. Javlja se nakon prolaska ciklone, i brzo prelazi u buru. Nije tako žestok i mahovit kao bura, brzina mu je do 9 Beauforta (20,8 – 24,4 m/s).Prati ga vedro vrijeme i visoki barometarski tlak. Najčešće puše zimi, a ljeti samo na otvorenom dijelu Jadrana. Češći je na južnom Jadranu.

Levanat (E) je vjetar s istoka, zimi leden, a ljeti topao. Puše kada je središte ciklone nad južnim Jadranom ili nad Jonskim morem.

Jugo ili široko (ESE do SSE) je topao i vlažan zrak koji puše uglavnom u  regijama srednjeg i južnog Jadrana. Najčešće puše kao jugoistočni vjetar, a nastaje tako da se zračna masa iz sjeverne Afrike, prolazeći preko Sredozemlja, obogati vlagom, pa kod nas dolazi kao topao i vlažan zrak. Kada se iznad Genovskog zaljeva formira polje niskog tlaka, a osobito kada se ciklona formira nad sjevernim Jadranom, jugo može postati i vrlo jako. 

Maestral (WNW do NW) je vjetar koji puše u toplom dijelu godine, od polovice svibnja do polovice rujna. Obično počinje puhati sredinom prijepodneva, najjači je u rano poslijepodne, a navečer se smiruje. To je vjetar stabilnog vremena, koji donosi osvježenje te ga ljudi iščekuju s veseljem.

Burin (konenjak) je slab noćni vjetar stabilna vremena koji puše s kopna na more. Uzrokuje ga jače noćno hlađenje kopna nego mora.

 Vjetrovi na kopnu

 U kontinentalnom dijelu Hrvatske vjetrovi su slabiji nego na Jadranu, i vezani su uglavnom uz prolaske fronti ili ciklona, osobito u proljeće. Nemaju posebnih naziva nego se nazivaju prema smjeru odakle pušu. Općenito se može reći kako sjeverni vjetrovi na kopnu pušu na mahove, dok su južni stabilniji. Pred promjenu vremena zapušu južni vjetrovi koji za vrijeme prelaska ciklone s južnih okrenu na zapadne i naposljetku opet sjeverne smjerove. Ova promjena smjera najčešće ide u smjeru kazaljke na satu.

Sjeveroistočnjak je vjetar koji se javlja povremeno u kopnenoj Hrvatskoj. Puše sa sjeveroistoka, kako to kaže i samo njegovo ime, uglavnom zimi, te donosi vedro i hladno vrijeme. Na ljude djeluje slično kao bura.

Fen puše u području oko Ogulina. To je topao i jako suh vjetar, koji se još naziva i  vjetar s planine, a upravo je zbog njega Ogulin ponekad najtopliji grad u zemlji! Fen puše svugdje gdje su ciklonska i anticiklonska zračna strujanja i visoke planine. Tipičan je vjetar u Alpama.