Kako je Bandić bez ovlasti i bez suda 'slomio' štrajk prije 22 godine: 'On ga je i organizirao'

Zagrebu je u novijoj povijesti sličan štrajk kao ovotjedni prijetio samo jednom. I to prije 22 godine. Način na koji je Milan Bandić riješio tu situaciju zaslužuje mjesto u političkim analima. Bandić je tada bio zamjenik gradonačelnice zadužen za društvene djelatnosti, iz redova SDP-a. Nije imao ovlasti za pregovore sa sindikatima niti je te razgovore vodio.

Gradom je upravljala koalicija SDP-a i HNS-a, a nakon Bandićeve ostavke zbog pijanstva gradonačelnica je bila Vlasta Pavić. Ipak, Bandić je sve okrenuo u svoju korist. Na sljedećim je izborima pobijedio i vladao do smrti prije pet godina, a sindikati sve do ovog ponedjeljka više nijednom nisu krenuli u sličnu akciju.

Tadašnje Poglavarstvo, u kojem su bili SDP i HNS, zaključilo je da je povećanje plaća od tri posto najviše što Grad može podnijeti. Dobro organizirani sindikati tražili su 17 posto. Na čelu gradskog pregovaračkog tima bio je zamjenik gradonačelnice za gospodarstvo Stipe Tojčić (HNS). Pavić i Tojčić držali su se usuglašenog plana. Holding tada još nije postojao: djelovale su 23 odvojene tvrtke, a štrajk su najavili radnici njih 11, među kojima su bili ZET, Čistoća, Gradska groblja, Zrinjevac, Zagrebparking...

Koordinatori štrajka Ankica Svoboda i Damir Gašparović nakon neuspješnih pregovora postupili su promišljenije od današnjih sindikalnih čelnika. Imali su plan nužnih poslova, a prvi su štrajk održali u prvoj, praktički noćnoj smjeni. Trajao je sat vremena. Bilo je to upozorenje.

- Možemo osigurati samo tri posto veće plaće. Jedan sat štrajka nije zabrinjavajući. Vidjet ćemo što će biti do ponedjeljka - rekla je tad gradonačelnica Pavić potpisniku ovih redaka.

Tojčić je kao glavni pregovarač nastavio razgovore sa sindikatima, ali bez uspjeha. Potom je uslijedio osmosatni štrajk. Ovisno o radnom vremenu pojedinih službi, velik dio radnika koji su sudjelovali u štrajku nije radio. Promet nije  obustavljen kao sada, ali ulice se nisu čistile, a većina ostalih službi nije radila. Nakon toga trebao je početi opći štrajk svih službi, koji bi trajao do ispunjenja zahtjeva.

A onda se preko noći dogodio preokret. Bez znanja HNS-a i Tojčića, većina u SDP-ovu dijelu Poglavarstva smijenila je pregovarački tim i na njegovo čelo postavila Bandića. On je odmah otišao sindikatima i ponudio ono što je dotad bilo nezamislivo. Tražili su 17 posto, a on im je ponudio povećanje od 8,5 posto odmah te 7,5 posto u svakoj od sljedeće dvije godine. Uz to su dogovoreni dodaci, obveza sklapanja jedinstvenog kolektivnog ugovora i usklađivanje s inflacijom ili rastom BDP-a. Bila su to prava koja je Grad samo dan ranije kategorički odbijao, a Tojčić nije imao mandat ponuditi ih.

-Sindikati su dobili ogromne beneficije i iznadprosječne plaće za Zagreb, a Bandić se prikazao kao spasitelj i zaštitnik radnika. Ja sam samo poštovao zajedničke odluke o tome koliko daleko smijem ići u pregovorima. I povišica od tri posto tada je bila značajna. Taj je štrajk organizirao Bandić, što mi je poslije priznao jedan od sindikalnih vođa - prisjetio se danas za 24sata Tojčić, koji je u mirovini.

Tojčić dodaje da nakon toga više ne vjeruje sindikalnim vođama, pa tako ni tvrdnji da u današnjem štrajku nema političkog utjecaja.

I neki sindikalisti ZET-a su tada tvrdili da je sve dogovoreno s Bandićem. Oni su tražili 10 posto povišice odmah, ali nakon što su proveli referendum među članstvom i oni su naknadno odustali od štrajka i pristali na dogovoreno. 

Kada je poslije osnovan Holding, od tadašnjih članova uprave, koji već dugo nisu na tim dužnostima, čuli smo da su im ugovorena prava bila velik teret, ali da su tada postignute i „druge stvari”.

Jedan od koordinatora štrajka i glavnih sindikalnih pregovarača bio je Damir Gašparović, za kojeg Tojčić tvrdi da je cijelu igru odigrao za Bandića. Gašparović je poslije napustio sindikalnu scenu, učlanio se u SDP, zatim iz njega izašao, a naposljetku se zaposlio u Bandićevoj gradskoj upravi, gdje i danas radi. Aktualne zahtjeve sindikata zato nije htio komentirati. I danas je, međutim, ponosan na ono što su prije 22 godine izborili za radnike. 

-Tojčić ne odustaje od teze da je sve bilo koordinirano s Bandićem, ali to nije točno. Postojala su dva bloka sindikata, a mi smo se mjesec dana prije štrajka usklađivali s 57 podružnica oko zajedničkih zahtjeva jer su plaće bile male. Imali smo snažnu potporu, osobito u Čistoći. Mislim da je Bandić tek nakon dva štrajka upozorenja, i to na poticaj pokojnog Ivice Račana, shvatio kakva opasnost prijeti gradu od općeg štrajka. Namjerno smo prvo išli s upozorenjima kako bismo svaki put dobili još koji dan za pregovore - kaže danas za 24sata Gašparović.

Svoj kasniji ulazak u SDP objašnjava time što je bio socijaldemokrat. Kada se politički aktivirao, prestao je djelovati u sindikatu.

Bandić je sljedeće godine došao na vlast nakon uvjerljive pobjede SDP-a te se riješio HNS-a, čija je potpora potonula.