IZ 19. STOLJEĆA Originalni recepti navode da trebaju sadržavati 13 posto maslaca. Sad ga je uglavnom manje, ili ga nema. No što je manje maslaca u keksima, više je drugih vrsta masti
Lifestyle
Komentari 5IZ 19. STOLJEĆA Originalni recepti navode da trebaju sadržavati 13 posto maslaca. Sad ga je uglavnom manje, ili ga nema. No što je manje maslaca u keksima, više je drugih vrsta masti
Pšenično brašno je prvo na popisu sastojaka na svim analiziranim keksima, što znači da ga ima najviše u njima. Riječ je o bijelom brašnu. Ono je, za razliku od cjelovitog, siromašno prehrambenim vlaknima i mineralima. Brzo se probavlja i podiže razinu šećera u krvi.
Analizirani keksi prvenstveno se razlikuju po količini i vrsti masti. Većina potrošača zove ih “petit beurre”, što znači “mali maslac”, no maslac nismo pronašli na svim deklaracijama. Nemaju ga Petit keksi makedonskog proizvođača Dooel i Koestlin Piknik, ali maslac se u njihovu imenu ni ne spominje.
Što je manje maslaca, više je drugih vrsta masti. U keksima bez maslaca su jeftinije zamjene, poput palmine masti ili ulja. I one obiluju zasićenim kiselinama. Ako je ulje hidrogenirano (pretvoreno u mast), može sadržavati više trans masnih kiselina koje su jednako štetne. Keksi s maslacem kvalitetniji su nego oni s biljnim mastima.
Od keksa s maslacem, najviše ga imaju K Classic i Sondey, po 13 posto. Manje ga je u Koestlinovim i Kraševim (sedam posto), a Leibniz keksi sadrže ga 5,3 posto.
Karakterističnu teksturu keksima daju tvari za rahljenje. Uglavnom su to natrijevi i amonijevi karbonati, koje možemo pronaći u prašku za pecivo, a oslobađaju plin pa tijestu raste obujam. Dodaju se i fosfati koji reguliraju kiselost. Ako ih je previše, mogu štetiti zdravlju kostiju.
Keksima je dodan i šećer. Može biti u obliku saharoze, odnosno šećera, te glukoznog/fruktoznog sirupa.
Oni su jeftinija zamjena za šećer te se često koriste u prehrambenoj industriji, a djelovanje na organizam im je vrlo slično šećeru. Prekomjeran unos trebali bismo izbjegavati jer može dovesti do razvoja pretilosti i šećerne bolesti. Tako ne bismo trebali unositi više od 35 grama šećera na dan.
Među keksima koje smo analizirali, najviše šećera ima K Classic, 24 grama na 100 grama, a najmanje Leibniz. U njima je 30 posto manje šećera nego u originalnim Leibniz keksima, odnosno 11 grama na 100 grama.
Petit beurre keksi nastali su u 19. stoljeću u Nantesu. Po originalnom receptu sadrže pšenično brašno, šećer i mlijeko u prahu, 13 posto maslaca, sol, prašak za pecivo i aromu. Nekoliko godina potom Nijemci su napravili vrlo slične kekse s maslacem Leibniz.
Maslaca je sedam posto, ali imaju i palmine masti. Sadrži karbonate, fosfate i aromu. Šećera je 19 grama na 100 grama.
Nema maslaca, a dodana je hidrogenirana palmina mast. Karbonati su za rahljenje, a aroma nije definirana. Šećera je 16 posto.
Nema maslaca. Dodani su palmina mast i sirutka. Uz karbonate, sadrži i štetne fosfate, a aroma je nedefinirana. Šećera je 20 posto.
Maslaca je sedam posto, a ima palmine i shea masti. Šećera je 17 grama na 100 grama, ima i meda, karbonata te fosfata.
Šećera je 30 posto manje, ali dodan je fruktozni sirup. Maslaca je 5,3 posto, sadrži i palmino ulje. Tu su karbonati, fosfati i jaja.
Sadrži 13 posto maslaca i punomasno mlijeko. Karbonati su im dodani za rahljenje, a nema fosfata. Šećera je 24 posto.
Vrlo slični originalnom receptu. Maslaca je 13 posto, sadrži šećer, brašno i karbonate za rahljenje. Nema fosfata, mlijeko je punomasno.
NEMOGUĆE IM JE ODOLJETI: Ovi horoskopski znakovi su najzgodniji i najviše seksi
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+