Uz ''Koka i duhove'' i ''Paradu'' mjesto u Top 10 najgledanijih filmova ove godine imaju i ''Nedodirljivi''. A nije mala stvar oteti Hollywoodu tri od prvih deset mjesta na listi
Kad sam nakon svršetka komedije ''Parada'' srpskog redatelja Srđana Dragojevića izlazio sa ženom iz kina, čuo sam jednu djevojku kako svog dečka pita: ''A zakaj mi nemremo napraviti ovakav film?''
Dobro pitanje, iako ne sasvim opravdano.
Prvo, mi - hrvatska kinematografija - smo napravili ''takve filmove'' koji mogu napuniti kinodvorane i postati hitovi. Sjetimo se komedija Vinka Brešana ''Kako je počeo rat na mom otoku'' i ''Maršal'' ili komedija snimljenih prema predlošcima Ante Tomića, ''Što je muškarac bez brkova'' Hrvoja Hribara i ''Karaula'' Rajka Grlića.
I drugo, ''Parada'' je snimljena u srpsko-hrvatskoj koprodukciji pa je formalno i hrvatski film.
I treće, ni srpska kinematografija ne proizvodi više toliko uspjelih komedija kao nekad. ''Parada'' nije pravilo suvremenog srpskog filma nego iznimka.
Srpske su komedije desetljećima tradicionalno gledana roba na teritoriju bivše Jugoslavije. No nitko ne spominje činjenicu da su i hrvatske komedije gledana roba - barem u Hrvatskoj. Osvojiti svojom komedijom cijeli ex-Yu teren već je teži zadatak, a njega je Srđan Dragojević znalački obavio. Naši redatelji u tome zaostaju, no barem uspijevaju osvojiti matičnu publiku.
Kad uopće misle na nju - a to je ključni problem. Publika je, kako kaže jedan od filmskih genija, Billy Wilder, ''nevjerna i treba je uhvatiti za šiju''. Dakle, osvojiti je nasilnim putem da bi je potom pridobili, ostavljajući je u uvjerenju da je unaprijed htjela biti ''naša''. Hollywood to sustavno radi otkad postoji i onda se mnogi čude zašto su holivudski filmovi tako popularni.
