Domovinski most u Zagrebu otvoren je petog svibnja 2007. godine. Gradonačelniku Milanu Bandiću to je pošlo za rukom iz petog pokušaja, nakon punih pet godina gradnje mosta vrijednog 300 milijuna kuna. U analima je ostao upisan kao most s najskupljom ukrasnom rasvjetom u Hrvatskoj.
Dvije godine kasnije, Milan Bandić izlazi na lokalne izbore uz podršku SDP-a i Zorana Milanovića. Ni jednom riječju tada nije spomenut Domovinski most, niti je problematizirana njegova gradnja, a najmanje se govorilo o skupoj rasvjeti. Na pitanja o Bandićevim dubioznim projektima, Milanović je lakonski odgovarao: „Puno rada, puno rezultata“.
Da bi sada, mjesec dana prije lokalnih izbora 2013. godine SDP izašao s plakatima na kojima obavještava Zagrepčane - one koje je svojedobno nagovarao da glasaju za Bandića - kako je (Bandić) „potrošio 11 milijuna kuna za ukrasnu rasvjetu Domovinskog mosta“. „Tim novcem mogli smo urediti 135 dječjih igrališta“.
I onda slogan u kojem pitaju građane: „A što je tebi bitno?“.
Dok oni razmišljaju, SDP-u pokazuje što je njemu bitno - samo izbori, samo pobjeda. Prije ovih izbora ni jednom nije problematizirao gradnju Domovinskog mosta. Ni jednom nije u javnosti pokrenuo akciju za uređivanje tih famoznih 135 igrališta. A mogli su, imali su punih šest godina da to učine.
Imali su svog gradonačelnika, svoju Gradsku skupštinu, svoj Zagrebački holding, svoje vijećnike, svoje medije, svoje jumbo plakate...
Ali ništa od toga nisu govorili. Niti su išta od toga napravili. I još nešto, nikada do sada SDP nije na izbore išao s negativnom kampanjom: čak ni onda kad je trebao rušiti HDZ. Milanović nije nikada želio govoriti o korupciji, naročito svog kandidata pomoću kojeg je vladao metropolom.
A sada, kopernikanski obrat.
Odjednom se SDP sjetio Domovinskog mosta, njegove skupe rasvjete (izglasane na sjednici Poglavarstva) i svega što je tim novcem moglo biti napravljeno. Ali svejedno to nije napravio ni u sljedećih šest godina. Puno je bolje kad se to sačuva za predizbornu parolu.
No, što nam ovaj plakat zapravo govori?
Govori da SDP nema program ni projekte kojima bi se nametnuo u borbi za gradonačelničku fotelju. Govori da nema dovoljno snažnog kandidata, već shvaća da je Bandić opet njegov najjači kandidat. Afere koje su se nekad pripisivale njegovu stilu, sada su postale moćno oružje u mobiliziranju birača.
Istih onih birača koji su se prije četiri godine bunili protiv Bandića kad ga je Milanović podržavao na izborima. I koji sada, sudeći po anketama, podržavaju Bandića sad kad ga Milanović pokušava srušiti.
SDP očito misli da su Zagrepčani teški naivci.
Jer kad ih pita što je njima bitno, jasno je da je njemu – a naročito njegovu predsjedniku - bitna samo pobjeda u Zagrebu. Zbog toga je Milanović podržavao Bandića prije četiri godine, zbog toga mu sada vadi prljavi veš.
I to je u redu, i to je legitimno, dapače i opravdano. Ali istovremeno zakašnjelo, pa stoga pomalo i licemjerno. Ako je o Bandiću šutio tada, neka šuti i sada.
Nije Bandić postao loš gradonačelnik onda kad nas je Milanović - nakon dugih šest godina - izvolio o tome obavijestiti. Bio je to i onda kad ga je Milanović hvalio.
