Bio je meka srca, a takvi nekad nezasluženo pokupe bijes...
Zamjerali smo mu teške riječi, čudne izjave. Osobno, kada sam čuo dijagnozu, ne samo da sam mu oprostio nego se i posramio nekih mojih razmišljanja o njemu
Smrt Vlatka Markovića, dugogodišnjeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, potaknula je rasprave u kojima se neki ne libe niti, u najmanju ruku, nepristojnih komentara, da ne spominjemo i vulgarnih. Kao i o svakom predsjedniku, tako će i o pokojnom Markoviću suditi i povijest, ne samo mediji i nogometni djelatnici, oni bliski vlasti u Savezu ili oni u oporbi...
Nogometni milje u kojem su samo interesi vječni, nevjerojatno nalikuje suvremenoj politici gdje se savezništva, prijateljstva i poznanstva sklapaju i dogovaraju temeljem pobuda, ponuda i zarada i neprijeporno da je u takvom društvu i okolnostima Vlatko Marković na trenutke brodio uspješno, kao i da se katkad u svemu teško snalazio.
Savez kao krovna institucija hrvatskog nogometa često je bio na meti nezadovoljnika i najčešće je kritiku srditih pokupio sam Vlatko Marković, iako ruku na srce, za sve nedaće nije bio, a i nije mogao biti krivac. Kao što nije mogao biti krivac čak i ako je bio manipuliran. Prije bi se moglo upitati zašto je uopće bilo tako, zašto se ostavljao prostor za manipulacije jer Alzheimerova bolest ne nastupa naglo, progresivna je i nema sumnje da ju pokojni Vlatko zadobio i prije.
Zamjerali smo mu teške riječi, čudne izjave. Osobno, kada sam čuo dijagnozu, ne samo da sam mu oprostio nego sam se i posramio nekih mojih razmišljanja o njemu. No, otvorila su mi se neka druga razmišljanja, zašto je Vlatko bio ostavljen, prepušten u takvoj situaciji...
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
No, Vlatko me znao impresionirati srcem. Jednoć smo u njegovom uredu razgovarali, bio je to dugačak intervju. Sugovornik, predsjednik HNS-a stalno je ustajao i dolazio do prozora. Dugo je gledao prema vani. Gledao je nemoćne slijepce u Rusanovoj ulici kako sa štapom bezuspješno pokušavaju prijeći prometnu Zvonimirovu ulicu.
Prekinuo je intervju, pozvao je podređene i zapovjedio im humanitarnu akciju odgoja pasa, vodiča slijepaca. Bila je to uspješna akcija. Uspio je i taj intervju, a Marković me tada uspio uvjeriti u svoje meko i dobro srce. A oni s mekim i dobrim srcem često nezasluženo pokupe bijes kojeg su zaslužili drugi...
