Ispad don Josipa Delaša, njegovo prkošenje pravilima i nasilnički ispad pred crkvom može biti iznimka koja potvrđuje pravilo. I pokazuje Crkvu u lošem svjetlu: nedodirljivu, bahatu, prkosnu, potpuno udaljenu od društva.
Don Josip Delaš pozirao je pred crkvom nakon održane mise u društvu maskiranih muškaraca s ustaškim obilježjima i pogrdnim transparentima za novinare kao da mu nitko ništa ne može.
Vrijeđao je "jugomilicajce", prozivao papu Franju koje su "postavili masoni", rigao mržnju i općenito sramotio sebe i svoju crkvu.
Bila je to slika Crkve u Hrvata. Možda pretjerana, karikaturalna, tragikomična, ali opet slika kakvu Katolička crkva već godinama održava u hrvatskoj javnosti: povezana s huliganima, ustašama i radikalima, puna gnjeva, mržnje i prkosa, neobuzdana i antipatična, odbojna i gadljiva.
Koliko Crkva misli da je iznad zakona, toliko je daleko od poruka pape Franje.
Svećenici su gazde
Župniku Delašu nitko nije zabranio održavanje mise dva dana zaredom, unatoč porukama Kriznog stožera. Policija se nije usudila prekinuti misu, usprkos napadu na novinarku Dalmatinskog portala. Župnik je dobio samo prekršajnu prijavu. Zaradio je samo ograđivanje od nadležne Nadbiskupije.
Nitko od članova Kriznog stožera, onih koji koriste svaku priliku da prijete građanima i prozivaju one koji krše izolaciju, nije kritizirao ponašanje svećenika koji je prkosio i njihovim uputama.
Kao što je, ne zaboravimo, taj isti stožer dao dozvolu za održavanje vjerske procesije na Hvaru, unatoč činjenici da su službeno "obustavljeni svi vjerski obredi".
Povlaštena kasta
Crkva se ponovno pokazala kao nedodirljiva organizacija, a njezino svećenstvo kao povlaštena kasta. Daleko od hrvatskog društva, iznad hrvatskih zakona, udaljeni od vjernika i građana.
Ali i udaljena od pape Franje koji je mogao u doba korone slati poruku održavanjem propovijedi na praznom Trgu svetog Petra, ali toga se nisu držali hrvatski župnik i sudionici procesije na Hvaru.
Nije ni čudo da je don Delaš papu povezao s "masonima".
Svećenicima se odobravaju procesije jer su iznad zakona, toleriraju im se ispadi jer su nedodirljivi.
Politička dimenzija
"Jedan od razloga zbog kojeg se Nadbiskupija odmiče od ovoga slučaja jest osjećaj da iza toga može slijediti politički proces, pa se plaše da bi ih se moglo optužiti za političko sudioništvo s 'jugokomunistima, ovima i onima'. Oni se boje te političke dimenzije", izjavio je sociolog religije Ivica Maštruko za Slobodnu Dalmaciju, komentirajući ispad Josipa Delaša.
Crkva se, dakle, boji jedne političke dimenzije, ali ne i one druge, uz koju se postojano veže. I uz koju se vezao don Delaš: uz ustašku, huligansku, ekstremističku, nacionalističku, pa i nasilničku dimenziju.
"Jugomilicajci"
Dok se Hrvatska bori protiv korone, Delaš i njegovi jataci bore se protiv "jugomilicajaca", "masona", "komunjara", novinara... To je hrana koja ih održava na životu, daje im smisao i prepoznatljivost. Ne širenje vjere, već širenje mržnje.
No i HDZ se boji dirnuti u tu "političku dimenziju" svećeničkog ispada.
Njegovi članovi kriznog stožera osuđuju napad pojedinaca na novinarku, ali ne dovode u pitanje ponašanje svećenika. Ne osvrću se na poruke svećenika, kao da ih nije bilo. Ili kao da su one posve normalne.
Uglavnom, svećenici i danas, kao i mnogo puta do sada, pokazuju da mogu raditi što hoće, ponašati se kako hoće, nastupajući u ime katoličke vjere i hrvatske nacije.
I tko im se usudi bilo što prigovoriti?
To je slika Katoličke crkve koju se ona niti ne trudi promijeniti.
