Čutura: Ma tko smo to mi da imamo pravo ikoga podcijeniti?

Nakon utakmice s Argentinom mnogi su me na ulici povukli za rukav i pitali: “Hoćemo li osvojiti medalju?”. I svima sam odgovarao: “Nećemo”.

Nakon Argentine svi su prenijeli Nocionijeve komplimente na račun Hrvatske; kad te hvali takav baja, to nešto znači...

Nakon utakmice sa Senegalom nitko me nije vukao za rukav, a nije bilo ni komplimenata naših igrača na račun Senegalaca, iako bi Senegalcima puno značilo da ih pohvali, recimo, najbolji centar Eurolige Tomić. Nije fer da ne pohvališ suparnika koji je neočekivano, iz pozicije totalnog autsajdera, većeg no što su naši bili protiv Argentine, kontrolirao utakmicu...

Ali smo zato svi čuli ponešto na račun “balkanskog mentaliteta”. Zgodno, ali ne i točno, barem ne stopostotno točno. To je linija manjeg otpora, koja mi baš nije najbolje sjela na želudac. To je brutalno i nepotrebno podcjenjivanje Gorguija Dienga, centra koji je prošao kroz ruke Ricka Pittina na sveučilištu Louisville, osvojio s njim NCAA naslov kao starter, pa kao 21. izbor drafta stigao u Minnesotu i igrao pristojnu sezonu - bolju NBA sezonu od bilo kojeg igrača ikad u našoj selekciji. To je i podcjenjivanje nacije koja je dala devet NBA igrača.

Bismo li ozbiljno shvatili priču izbornika Senegala o “zapadnoafričkom mentalitetu” da su ušle one trice Bogdanovića ili Rudeža u finišu? Da su u zadnjoj minuti Senegalci srušili ono što su prethodno gradili i izgradili? Teško.

Nije naš najveći problem balkanski mentalitet. Ovo je selekcija igrača u najboljim godinama, puna talenta, u kojoj nije bilo ni otkaza, ni bolesti, ni ozljeda. Dakle, ono najbolje što naša košarka može pokazati svijetu, ali - nema stabilnosti. Nema igrača za kojeg se unaprijed može kazati da će imati učinak “20&10”. Kao, recimo, Gorgui Dieng. Naša selekcija treba imati tri raspoložena napadača i besprijekorno odrađen obavezni dio igre da bi imala preduvjete za pobjedu nad bilo kojim ozbiljnim suparnikom. A neozbiljnih na ovoj razini - nema. To su imali protiv Argentine, a nisu imali protiv Filipina i Senegala. Kvaliteta ove selekcije, dakle, neosporno postoji, ali je uvjetna.

Bolno je učiti na vlastitim pogreškama, ali to je život. U toj pričici sreća je u tome što se igra faza natjecanja u kojoj svi imaju pravo na pogrešku i mogućnost za ispravljanje pogreške. Od subote pa na dalje te mogućnosti više neće biti.