Režiseri su napokon shvatili da je Snjeguljica dosadna i da je prava podloga za priču i prava 'junakinja' zla kraljica koja je spremna na sve za ljepotu i mladost
Krajem tridesetih godina, pred rat, u Zagrebu se pojavio pornostrip “Snjeguljica”, navodno vrlo zabavna i duhovita prerada Disneyeva animiranog filma iz 1937. Sjećam se da je autor tog stripa – za kojega sam trideset godina mislio da je Vlado Kristl, slikar i autor animiranih filmova – na pitanje zašto je napravio pornoverziju “Snjeguljice” u kojoj sedam patuljaka uživaju u seksu s lijepom kraljevnom, odbrusio: “Pa što drugo ima raditi sedam budalaša s mladom curom u kući?” Bio je to glas zdravog razuma, a dokaz da je stvarno tako pruža nam Hollywood, koji se sve donedavno nije usudio ekranizirati Grimmovu bajku i nadmetati s Disneyevim animiranim filmom.
Snjeguljica jednostavno nije dovoljno zanimljiv lik za dugometražni igrani film. Grimmova bajka je velika priča koja se bavi važnim stvarima, no u svemu tome Snjeguljica je sporedan, za priču važan, ali blijed lik.
Ona je mlada i lijepa kraljevna koja trpi nevolje sve dok ne postane kraljica i uda se za lijepog momka. Svi njeni atributi svedeni su na nekoliko riječi: kraljevna, lijepa, mlada. Nema dramu i Grimmova bajka, u stvari, nije njena priča.
Čija je onda priča “Snjeguljice”? Sharon Stone, lijepa i inteligentna zvijezda “Sirovih strasti” i “Casina”, izjavila je 1998.: “Sljedeće će me godine snaći grijeh koji mi Hollywood nikada neće oprostiti. Navršit ću 40 godina”.
Priča “Snjeguljice” govori o lijepoj ženi koja ulazi u četrdesetu i očajnički se bori zadržati ostatke mladosti i ljepote. Ta žena je zla kraljica, prava junakinja “Snjeguljice”, aktivan lik, pokretač radnje i karakter koji možemo mrziti, ali ne možemo ne razumjeti. Zlo nije njen izbor već sudbina, jer želi zadržati ljepotu i mladost. A u tome je ugrožava nekakva dosadna mlada cura koja ta dva božanska dara ima tek tako, po prirodi stvari i života kao takvoga - jer je još uvijek tako bezobrazno mlada.
U dvije nove holivudske ekranizacije “Snjeguljice” zlu kraljicu glume Julia Roberts, koja je prešla četrdesetu i Charlize Theron koja će ove godine navršiti 36.
U filmovima “Snjeguljica” (izvorni naslov je “Mirror, Mirror” – “Ogledalce, ogledalce”) i “Snjeguljica i lovac” gledamo holivudske zvijezde na pragu zrelosti kako se bore zadržati mladost i ljepotu. Hollywood je napokon shvatio o čemu govori Grimmova bajka za djecu.
Budući da je riječ o bajci koja se zbiva u nekakvom šarenom (u “Snjeguljici”) ili mračnom gotičkom (“Snjeguljica i lovac”) srednjem vijeku, zle kraljice nemaju uza se znanost, estetsku kirurgiju i kozmetičku industriju, nego čarobnjaštvo, alkemiju, demone i sile pakla.
Zla kraljica koju glumi Charlize Theron nalik je vampiru. Dovode joj lijepe mlade cure kojima ona dahom uzima život i mladost. Dok se zla kraljica pomlađuje, one blijede, stare i umiru. Sve dok je Snjeguljica živa, kraljica neće biti najljepša, tako da cijeli film traje lov njenih ljudi na mladu kraljevnu – koja, usput, prestaje biti dosadna i postaje ratnica nalik Ivani Orleanskoj, no to nije važno za temu mladosti i ljepote već usputni narativni dekor za dobru akciju i masovne prizore.
Da su se autori “Snjeguljice i lovca” više bavili motivima mladosti i ljepote a manje nastojali od bajke napraviti akcijski spektakl, film bi bio puno bolji. Ovako, ono što me – osim fascinantne Charlize Theron, koja manje nalikuje ljudskom biću a više ženskom kiborgu za terminiranje djevojaka i muškaraca (na početku filma Snjeguljičina oca ubije u krevetu kao Sharon Stone svoga ljubavnika u prvoj sceni “Sirovih strasti” – zajaše ga i zabije mu nož u grudi) – stvarno osvojilo jesu likovi patuljaka.
Glume ih – licima i glasovima – veliki britanski glumci poput Boba Hoskinsa, Raya Winstonea i Iana McShanea, a tijela su im stvorili majstori digitalne animacije. Patuljci su banditi, okrutni i nimalo nalik onim “budalašima” koje spominje autor hrvatske porno “Snjeguljice”.
Da nisu tako odani pokojnom kralju, pa tako i kraljevni, možda bi se usudili navaliti na mladu curu koju uhvate u šumi i s njenim lovcem objese naglavačke o drvo.
Bez obzira tko je rekao onu rečenicu o “budalašima” i lijepoj curi, pravi autor predratne porno “Snjeguljice” je Walter Neugebauer, tvorac prvog našeg animiranog filma (“Veliki miting”) i brojnih stripova.
Porno “Snjeguljicu” nacrtao je prema scenariju svoga brata Norberta kad mu je bilo 17 godina da bi razveselio prijatelje, no oni su strip dali jednom tiskaru koji je tajno, noću, tiskao tisuće primjeraka koji su se potom prodavali u knjižari za učenike, naravno, ispod tezge. Kad je jedan srednjoškolski vjeroučitelj našao strip, nastala je uzbuna i u školi je zaplijenjeno pedesetak primjeraka.
Kaptol i policija pokrenuli su istragu, svi sudionici su uhićeni, osuđeni i zatvoreni – jedino je Walter Neugebauer ostalo na slobodi. Nitko od njegovih prijatelja nije ga izdao. Njegova porno “Snjeguljica” još uvijek se, navodno, tiska negdje u Italiji.
