Gangnam Style sinoć je imao 405 milijuna klikova na Youtubeu. Do jutra se brojka povećala na 410 milijuna, do podneva na 412 milijuna, što znači da famozni spot korejskog repera Psya svake sekunde privlači oko 140-150 novih gledatelja. Prema statistici Youtube kanala među njima je čak 47% Amerikanaca. Premda je 34-godišnji Park Jae-sang nakon munjevitog osvajanja vrhova svih europskih top lista za dlaku izgubio prvo mjesto ovotjednog Billboard charta u nadmetanju s kalifornijskom grupom Maroon 5, očito je da je njegov planetarni megahit u nepuna tri mjeseca izazvao neviđenu euforiju i na američkom tlu. Šezdeset godina agresivnog kulturnog imperijalizma i svakodnevnog bombardiranja Južne Koreje američkom pop glazbom na koncu se vratilo poput bumeranga. Korejska mladež danas je toliko amerikanizirana da Seul momentalno upija svaki novi zvuk koji dolazi iz New Yorka, Miamija ili Los Angelesa. Međutim, senzacionalni seulski hitmaker je upravo dokazao da se mladi Amerikanci mogu vrlo brzo prometnuti u najveće potrošače korejskog popa (K-Pop). U komentarima nekih američkih medija odmah je povučena paralela između “Gangnam Stylea” i ultimativnog plesnog hita “Macarena” iz 1994., ali tu baš i nema mnogo sličnosti osim podjednako uspješnog preskakanja engleske jezične barijere. “Macarena” je zapamćena kao prvi i jedini svjetski hit španjolskog latin-pop dua Los del Rio. Kad su se plesači izguštali, Antonio Romero Monge i Rafael Ruiz Perdigones neprimjetno su iščezli s globalne pozornice budući da se “Macarena” nije uklapala ni u kakav širi okvir. Za razliku od njih Psy i “Gangnam Style” predstavljaju iznimno jaku, tehnološki superiornu i gotovo savršeno ustrojenu industriju južnokorejskih teen-dance, electro-pop i hip hop hitova. Masovan izvoz K-popa u Japan, Kinu, Tajvan, Vijetnam, Maleziju i Filipine traje već desetak godina, a Ameriku i Europu prvi veliki val je zahvatio 2009. kad se ženska vokalna grupa Wonder Girls, u kojoj je pjevala i Psyeva partnerica iz spota “Gangnam Stylea” Kim Hyun, probila na američku top listu s engleskom verzijom pjesme “Nobody”.
U južnokorejskim pohodima na Zapad cure su prolazile puno bolje nego boy bandovi pa se oko njih formirala globalna K-pop supkultura koja je odnedavno prisutna i u Zagrebu. Prije dvije godine osnovana je Facebook grupa K-pop Croatia, a prije nekoliko mjeseci su zagrebačke cure Chicats organizirale prve K-pop partije u Medici i Sirupu. U tom trenutku nitko u svijetu nije ozbiljno računao na seulske repere, ali sad je potpuno jasno da se prije ili kasnije moralo dogoditi nešto poput “Gangnam Style”. U Južnoj Koreji godišnje se snimi i objavi oko 1100 albuma, a dvije trećine te impozantne produkcije čini domaći hip hop. Diskografske kuće i specijalizirane K-pop idol agencije poput YG Entertainmenta koja je lansirala Psya svake godine otkrivaju na stotine talentiranih klinki i klinaca obično ne starijih od devet ili deset godina. Šalju ih u posebne škole internatskog tipa gdje od jutra do mraka vježbaju pjevanje i plesanje, a zatim uče engleski i japanski. Prije početka karijere podvrgnuti su strogoj dijeti, nerijetko i plastičnim operacijama da bi na sceni izgledali baš onako kako ih zamišljaju njihovi fanatični obožavatelji.
S druge strane, južnokorejski glazbeni spotovi danas su skuplji i raskošniji od američkih pa na mladu publiku ostavljaju jak dojam čak i kad je svima jasno da u njima nema previše originalnih rješenja. Zarazni ritam pjesme “Gangnam Style” i Parkov komični “horse-riding-dance” koji je postao toliko popularan da ga istodobno oponašaju kadeti na West Pointu i golobradi gangsteri na ulicama Bangkoka, u velikoj mjeri su inspirirani prošlogodišnjim svjetskim hitom “Party Rock Anthem” kalifornijskog electro-pop sastava LMFAO. No kad se njihovi spotovi zavrte jedan za drugim, razvikani LMFAO pokraj Psya izgleda prilično siromašno i zvuči skoro amaterski. U Koreji “Gangnam Style” prije svega funkcionira kao parodija seulske šminkerske supkulture u kojoj cure poslije ručka od 2 dolara plaćaju trostruko veću cijenu da bi popile kavu u prestižnom Starbucksu. Gangnam je najbogatiji kvart u Seulu, a tamošnju zlatnu mladež Psy je usporedio s protagonistima serije “Beverly Hills 90210”. Bivši američki student pritom je napomenuo kako klinci iz Gangnama ipak žive u daleko većoj raskoši od onih s Beverly Hillsa. Na dubljoj kulturološkoj razini povezanoj s dugotrajnom amerikanizacijom “Gangnam Style” prepoznat je kao suvremena inačica twist groznice s početka 1960-ih.
Nakon što je zaplesao twist i pony dance Chubby Checker imao je tisuće imitatora diljem svijeta. Psy ih ima još više, u zapanjujuće širokom rasponu od kanadske pop dive Nelly Furtado koja je izvela “Gangnam Style” na koncertu u Manili do riječkih zafrkanata koji su snimili hrvatsku verziju naslovljenu “Runda Style”. No stari Chubby Checker nikad nije doživio da se njegova glazba koristi u političkim obračunima. Najneobičniju parodiju “Gangnam Style” producirao je sjevernokorejski komunistički režim i objavio na službenoj web-stranici komiteta za mirnu reintegraciju Koreje. U spotu “I’m Yushin Style” sjevernjaci se sprdaju s južnokorejskom predsjedničkom kandidatkinjom Park Geun-hye i autokratskom “Yushin” vladavinom njena pokojnog oca. Sve se ovo dogodilo prije nego što je Psy dospio prepjevati svoj hit na engleski jezik, pa će “Gangnam Style” ludilo potrajati još neko vrijeme. K-pop je tako prerastao u globalni fenomen s potpuno nepredvidljivim posljedicama po američku i europsku industriju zabave.
