Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Četvrtak, 27.07.2017. u 13:14
87 komentara

Kad se HDZ krene pozivati na institucije, nema nam spasa...

Smiješno je, ali i žalosno, bilo slušati Martinu Dalić kako poziva institucije da istraže odljev novca iz HBOR-a prema Agrokoru. Kad se zna da je HDZ bio taj koji je ustrojavao pa pokoravao institucije da služe vlastima

Marko Prpić/Pixsell
Foto: Zarko Basic/PIXSELL
87 komentara

Ovo je zvučalo kao još jedna Kvaka 22.

"To je sada pitanje institucionalnog uređenja zemlje", komentirao je sinoć ekonomist Guste Santini najnovija otkrića o odlijevanju novca iz HBOR-a preko financijskih agencija prema Agrokoru. "Imate tu pitanje HANFE, imate pitanje Narodne banke, Državnog odvjetništva. Kako se to moglo događati godinama? Problem je u institucijama."

Istoga dana, ministrica Martina Dalić pozvala je te iste institucije da ispitaju cijeli slučaj. "Očekujem od institucija poput HANFA-e, Državnog odvjetništva i HNB-a, da u svojim mandatima razjasne jesu li te prakse bile zakonite", kazala je ona. "Institucije trebaju provesti istraživanje i donijeti zaključak je li sve bilo u skladu sa zakonom ili nije".

Iste one institucije koje su pasivno promatrale ili pak okretale glavu na drugu stranu dok se državni novca netransparentnim kanalima odlijevao prema Agrokoru.

I to, ne zaboravimo, istom onom Agrokoru kojem je Martina Dalić kao članica Nadzornog odbora HBOR-a odobrila sporni kredit krajem prošle godine, unatoč svim pokazateljima koji su sugerirali suprotno.

A sada ta ista potpredsjednica Vlade daje naloge navodno neovisnim institucijama da ispitaju ono što nisu ispitale, propitale ni zaustavile godinama.

Glavni paradoks

Što nas dovodi do glavnog paradoksa: vladajuća politika - uglavnom HDZ, ali u svoje vrijeme i SDP - činila je sve da pokori i kontrolira sve državne institucije, a onda, kad treba oprati ruke, poziva te iste institucije da "rade svoj posao".

Iako su institucije za to nekompetentne ili blokirane ili zastrašene ili ucijenjene ili čekaju politički nalog i amen ili se plaše zamjeranja politici ili nekome moćnijem od politike, primjerice Ivici Todoriću. Ili sve zajedno.

Od 2007. godine, prema podacima kojima je nedavno mahao Nikola Grmoja, porezni nadzor nije ušao u Agrokor, "koncern vrijedan 50 milijardi kuna".

I onda se svi čude otkuda toliki porezni dugovi.

Kako tek onda šuplje služe pozivi na djelovanje institucija u ovoj državi.

Građani viču: "Gdje su bile institucije? Gdje su sada institucije?".

Politika viče: "Mi ćemo ustrojiti institucije! Pa neka institucije rade svoj posao!".

Nesamostalne institucije

A institucije, i tu možemo gledati najšire moguće, od Vlade, Sabora i sudova preko raznih agencija pa sve do pravobranitelja, Državnog odvjetništva i drugih, ne znaju što bi s tom proklamiranom samostalnošću činile, kad su svjesne da samostalnosti u radu gotovo da nemaju. Čast iznimkama, naravno.

Institucije, a to je u ovoj državi javna tajna već četvrt stoljeća, praktički ne funkcioniraju. Odnosno, funkcioniraju u skladu s nalozima ili interesima onih koji su ih ustrojili ili pokorili.

Slučaj pravobraniteljice za djecu tek je jedan, ali vrlo ilustrativan primjer: HDZ mijenja zakon kako bi svake godine dobio mogućnost smijeniti pravobranitelja koji bi trebao štititi građane od te iste vlasti.

Pravobraniteljica se, primjerice, oglasi zbog zloupotrebe djece u predizbornoj kampanji vladajuće stranke i može biti sigurna da neće dočekati u svojoj fotelji kraj godine.

Sjetimo se Porezne uprave, Poreznog Uskoka, sjetimo se presice Državnog odvjetnika s premijerom Plenkovićem u Vladi. 

Guverneri i tajkuni

Sad se spominje Hrvatska narodna banka. Ista ona na čijem je čelu u prošlom mandatu sjedio guverner u bliskim prijateljskim vezama s Ivicom Todorićem, koji je tom istom guverneru (formalno njegovoj supruzi) otkupio propalu tvrtku kako s njom guverner ne bi izgubio i obiteljsku kuću.

Treba li onda vjerovati da je taj guverner vodio politiku koja nije odgovarala Todoriću? Koji ga je kasnije zaposlio u Agrokoru?

A ne zaboravimo kako je sadašnji guverner odmah na početku mandata plandovao s premijerom Milanovićem u ljetnikovcu Emila Tedeschija na Hvaru.

Mogli bismo ovako do sudnjeg dana i svatko ima svoju priču i svoje iskustvo s hrvatskim institucijama.

Politika ih kontrolira, politika ih usmjerava, politika ih optužuje da nisu radile svoj posao kad se tu istu politiku ulovi u grijehu.

Tko tjera golubove

Zaboga, DORH je usmjerio istragu o dnevnicama u Vladi samo na jednu osobu, a kad se vidjelo da Tomislav Saucha nije u tome bio usamljen, Dinko Cvitan je otišao kod premijera Plenkovića, a osumnjičena tajnica kasnije nestala u nepoznatom pravcu.

Dok je Saucha tjerao golubove s prozora svoje remetinečke ćelije.

Ili sjetimo se kako je HDZ nedavno rastjerao Nadzorni odbor HRT-a koji je otkrio kriminal na javnoj televiziji. Ti podaci kasnije su otišli DORH-u. Dakle, na sigurno.

Institucije stranke

A gdje je tek Ustavni sud, sa svojim članovima koji nose debele hipoteke plagijata, falsifikata, poreznih dugova, laganja, a napose političke podobnosti.

HDZ od samog osnutka hrvatske države, pod kapom Franje Tuđmana, čini sve da pokori institucije i podvrgne ih volji jedne stranke. Od te doktrine nije bježao ni Ivo Sanader, a ne bježi ni Andrej Plenković. Dapače.

Pokazao je to svojim vratolomijama sa smjenama ministara, imenovanje državnih tajnika, vladanjem bez većine, slobodnim tumačenjem Ustava i zakona, prilagođavanjem institucija svojim i stranačkim interesima.

Kako bi institucije trebale kontrolirati one koji ih imenuju ili smjenjuju?

Tek kad politika poziva institucije da obave svoj posao, možemo biti sigurni da od svega toga neće na kraju biti ništa. 

Ne bez amena politike.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message