Hrvatska - između orbanizma, ali bez Orbana i Živoga zida...

Pogledajmo što se doista zbiva u Hrvatskoj. Vladajuća većina muči se ratificirati Istanbulsku konvenciju, koja je ozakonjena čak i u Turskoj te Bosni i Hercegovini, zemljama koje nisu perjanice zaštite ženskih ljudskih prava. Vladajuća većina nedavno je smijenila Daliju Orešković, nepotkupljivu predsjednicu Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, instituciju koja je sprečavala političare u muljanju, zlouporabi javnih pozicija u privatne svrhe.

Odletio je i Boris Jokić, predvodnik građana koji vjeruju da Zemlja nije ravna ploča. Ne piše se dobro ni Lori Vidović, pučkoj pravobraniteljici, dok je katastrofalna ministrica Nada Murganić smijenila kvalitetnu pravobraniteljicu za djecu Ivanu Milas Klarić.

Vladajuća stranka drži pod željeznom kontrolom televiziju i praktički sve institucije vlasti i gospodarstva u Hrvatskoj - Komoru, Državno sudbeno vijeće, sve važne sudove, javne tvrtke. Politika prema imigrantima malo je mekša od mađarske, još nemamo Jobbik, Andrej Plenković ne podsjeća na Orbana, ali u cjelini - mi smo na mađarskom putu.

To je put iliberalne demokracije. Mađarska, ipak, ima bitnih prednosti u odnosu na nas. Mađarska je ekonomija jača i vitalnija od naše koja izumire. Imamo državu na unutarnje sagorijevanje!

Alternativa ovoj neveseloj priči stigla nam je za vikend iz Italije. Tamošnja je populacija izabrala pandan Živog zida, Pet zvjezdica, koji je najmoćnija pojedinačna snaga u zemlji. Iza njih su desničari Silvija Berlusconija i Mattea Salvinija. Liberalni centar i demokratska ljevica su pometeni.

Ni poseban izborni zakon koji je Italija lani izglasala kao branu protiv Pet zvjezdica nije pomogao. Europa i Amerika dijele se na očajni, odvratni establishment (poraženi su Hillary Clinton, Britanija u EU, Matteo Renzi) i šašavi desni ili lijevi antiestablishment (Trump, Pet zvjezdica, Živi zid). Alternative su, dakle, sužene, a perspektive nevesele. Priviknimo se na to, trebat će nam kondicije.