Novinar 24sata epski opisuje proslavu Dinamove izvrsne igre na Maksimiru i slavlja koje se proširilo domovima, kafićima, ulicama, livadama i muzejima Lijepe naše...
Kolumna I. Zovka: Volim te Maminja, ne više od Dinaminja
Popevke sam slagal, rožice bral,
verujte ljudi, niš nisam sral.
Si znaju, nikom nisam pretil,
srečen sem z lože na travu zletil.
Diname je slavil zimu u Ligi
čestital si su bez ikakvih figi.
A sad ispadne da Zdravkec je zal,
pa ljudi kak vas me sam nije žal?
Ljubit sem štel drage navijače
nis trgal šulje, nit' skidal hlače.
Niš nisam delal, pa kaj je vama,
murja je mene napala sama
Dečeci su bežali po travi
ganjali ih hudi dečki plavi
Stal je Zdravkec da ih lepo prosi
nikom ni rekel da se ikam nosi.
Sem lepo prosil dečke plave
pustite Boyse nek deca slave.
Kaj je Zakon, pa niš nisu delal
Ispade opet nekaj sam zjebal.
Miran sem človek, svak pak to zna
bogec sam pravi, zbog Dinama.
Šel sam v muzej da tekmu slavim
slavil sam noću s dečkima plavim.