Gubitkom energetskog utjecaja u Europi Rusija će jače tražiti onaj politički i vojni i to, prije svega - u Srbiji. To bi za hrvatsko-srbijanske odnose moglo biti pogubno
Ruska odluka o odustajanju od projekta Južni tok odjeknula je kao bomba. No razorne posljedice ovog ruskog poraza u sudaru sa Zapadom nisu dobre vijesti za Hrvatsku. Zbog snažnog političkog pritiska EU Bugarska je uskratila dozvolu za prolazak trase ruskog plinovoda.
Bez prolaska trase Bugarskom ili Rumunjskom, koje su članice EU, veliki ruski projekt postao je nemoguć. Svoje odustajanje od Južnog toka Putin je objavio tijekom posjeta Turskoj. Rusija je stravičan poraz pokušala ublažiti objavom kako će u Turskoj pronaći alternativno rješenje. A ono predviđa gradnju terminala kojim bi ruski plin, puno skuplje i sporije ipak pronalazio kupce i put do zapadnog tržišta. No Turska je dočekala ono čemu se nadala godinama. Postala je, propašću Južnog toka, ključna i najvažnija zemlja za energetsku sigurnost Europe.
Turski Trans-anatolijski plinovod do 2018. povezat će Tursku, preko Albanije i Italije, s europskim tržištem. I to količinama, koje će biti veće od kapaciteta opskrbe koji je trebao prolaziti Južnim tokom. Za Rusiju je posebno pogubno to što Turska može birati, pa neće biti ovisna samo o ruskom plinu. Ogromne količine već dobiva iz Azerbajdžana i Turkmenistana, a dostupan joj je već izgrađen spoj plinovoda na izvore u Iranu te iračkom Kurdistanu. Uz ovaj novi obrat EU više neće trebati Hrvatsku kao stratešku energetsku alternativu za opskrbu plinom.
LNG terminal na Krku, u koji je Vlada ulagala najveće nade, naglo bi mogao izgubiti podršku kao prioritetni projekt ulaganja EU u Hrvatskoj. A gubitkom energetskog utjecaja u Europi Rusija će još snažnije tražiti onaj politički i vojni. I to, prije svega - u Srbiji. A to bi za hrvatsko-srbijanske odnose moglo biti puno pogubnije od Šešelja.
