Ako je netko i sumnjao, Niko je popisom poručio da nije ni Mamićev ni Šukerov igrač. On je jednostavno svoj. Bio je faca kao igrač, imao je svoje ja. A ima ga i sad
Izbornik Kovač dobio podršku, a sada neka dobije taj Island
Nije se još pošteno ni smjestio u izborničku stolicu, a Niku Kovača već je dočekalo pitanje: “Bojite li se pritiska sa strane?” Začuđen izraz na njegovu licu govorio je i više nego odgovor:
- Ne razumijem zašto je ovo pitanje uopće postavljeno...
Da misli ozbiljno, dokazao je već prvim popisom. Jedan, samo jedan igrač Dinama, te dvojica iz Rijeke. Takvo što u prošlosti je najčešće bilo apsolutno nemoguće. Kod Nike Kovača je itekako moguće. Jer činjenica je da je Dinamo godinama najbolji klub u Hrvatskoj, kao i da godinama igra u Europi. No isto tako je činjenica da, barem dosad, Dinamovi kandidati za reprezentaciju ne pokazuju previše. A to je očito Kovaču jedini kriterij.
Ako je netko i sumnjao, Niko je svojim prvim popisom jasno poručio da nije ni Mamićev ni Šukerov “igrač”. On je jednostavno svoj. Bio je faca kao igrač, imao je svoje ja. A ima ga i sad.
Na popisu, doduše, ima iznenađenja, kao što je Ivo Iličević, ali lijepa je promjena da se “lome koplja” oko jednog. Kod Štimca su, naime, redovito sporna bila petorica ili šestorica. Sammir, Halilović, Kalinić, Pivarić... Štimčevi su popisi donosili podjele. Zašto? Vjerojatno zato što on se dodvoravao “višoj sili”, a Niki takvo nešto, čini se, ne pada napamet.
Novi izbornik dobio je podršku nacije gotovo aklamacijom, no to je ipak bio lakši dio posla. Ono pravo tek ga čeka. Jer popis je dobar, barem tako djeluje, no to su u globalu isti oni igrači koji su gubili od Škotske. Niko je naciju digao na noge, sad još “samo” mora podići igrače.