Janica Kostelić je najveća junakinja u povijesti hrvatskog sporta. Ako itko može doći do takvog kultnog statusa u očima te zahtjevne hrvatske publike, može Sandra
Obje su Zagrepčanke. Obje su velike, snažne cure. Obje su bez dlake na jeziku. Obje su apsolutne kraljice svojih sportova, nedodirljive, nedostižne za konkurenciju. Janica Kostelić je najveća junakinja u povijesti hrvatskog sporta, vjerojatno jedina koju je zahtjevna hrvatska publika prihvatila u tolikoj mjeri da joj nije zamjerala poneki kiks, jedina čija je karizma bila veća od hrvatskog jala.
Ako itko može doći do takvog kultnog statusa u očima te zahtjevne, uspjesima razmažene hrvatske publike, može Sandra Perković.
- Ova medalja je posveta svima koji su bili uz mene kad je bilo najteže i šamarčina onima koji mi nisu vjerovali - rekla je Sandra nakon osvajanja zlata u Londonu.
A bilo je onih koji nisu vjerovali. Bilo je onih koji su očekivali da će puknuti, nakon svih pobjeda raspasti se u ključnom trenutku. Bilo je onih koji joj nisu oprostili skandal s dopingom, koji su bili uvjereni da je prevarantica. Ali sve je to palo u vodu u subotu navečer. Cijela nacija bila je uz televizore, skakala s njom kad je disk pao na 69,11 m, plakala od sreće dok je za nju svirala “Lijepa naša”.
Uvijek je bila vrckasta. Kao klinka tukla se s dječacima, jajima gađala susjedovu kuću, odskakala je iz okvira tipične djevojčice. Bila je blizu kraja karijere, čak i smrti, ali vratila se jača nego ikad. Samouvjerena, svjesna svojih mogućnosti, znala je da samo o njoj ovisi hoće li osvojiti zlato. Ona nije sumnjala. Baš kao ni Janica u svoje vrijeme. Zato je prava prvakinja i nova hrvatska sportska kraljica.
